QUIS UT DEUS ?!

sreda, 5. oktober 2016

TRADICIONALNA POT DO TRAD. KATOLIŠKEGA SV. ZAKONA!





Imitatio Mariae

Čudovit članek mašnika Rippergera. Pogani in odpadli Katoličani začnejo tam, kjer se tradicionlna pot zaključi. Potem pa ni čudno, da je toliko zakonskih in družinskih polomij in tragedij!
MARIJA MATI LEPE LJUBEZNI, PROSI ZA NAS!
SV. DRUŽINA, PROSI ZA NAS!
 
Otac Ripperger u ovom predavanju govori o udvaranju kao o procesu koji počinje u određenoj točki i vodi k specifičnom cilju – braku.

On objašnjava da svaki moralan čin ima tri sastavnice:

1. Sredstvo za postizanje cilja 

2. Cilj 

3. Okolnosti koje ih okružuju

Sve te tri sastavnice moraju biti dobre da bi neki čin bio dobar. Udvaranje je sredstvo koje koristimo da bismo ostvarili cilj - brak. Kod udvaranja je primarna krepost. Važno je shvatiti da tu nije bitno uživanje u procesu i slično već utvrđivanje ima li druga osoba dovoljno kreposti da bude dobra žena/dobar muž.
Nije toliko bitna kompatibilnost. Najvažnije su kreposti, sposobnost da se živi u miru, dobro odgaja djecu, itd.

Čast je pohvala odličnosti, a ona je  u ljudskim bićima povezana s krepostima. Znači, čast dajemo onome tko je krepostan.  Primarna uloga oca i muža je štititi čast žene ili kćeri, odnosno obrana njezine kreposti. Otac i muž mora paziti da ne bi došlo do povrede šeste ili devete zapovijedi. I upravo zbog toga otac ima pravo donijeti konačnu odluku o tome hoće li se kćer udati za određenog muškarca ili ne. Otac mora utvrditi je li taj mladić častan. Mora utvrditi hoće li on zapravo pomoći njegovoj kćeri da spasi svoju dušu.

On, stoga, treba pratiti taj proces udvaranja, voditi računa da se on odvija kreposno. 
Na vjenčanju otac dovodi kćer ruku pod ruku pred oltar gdje će mlada i mladoženja razmijeniti zavjete, podiže veo  i sada mladoženja može vidjeti lice mlade što je znak da time predaje prava i odgovornost za svoju kćer. On predaje njezinu ruku mužu kojem predaje rukovodeći položaj jer sada postaje njegova odgovornost brinuti se o njezinoj časti i voditi je u nebo.

1. Prva faza udvaranja je prijateljstvo.

Danas se svašta gura pod ljubav, a ljubav je u svojoj biti kada želiš najbolje za drugu osobu. Na prvom sastanku ne možeš baš ništa znati o toj drugoj osobi i zato nema smisla pričati o ljubavi na prvi pogled. Znači u toj prvoj fazi radi se na prijateljstvu. Prijateljstvo je uzajamna platonska ljubav u kojoj ljudi ne teže romantičnoj ljubavi. Ta faza može trajati oko 3-6 mjeseci. Ona se temelji na kreposti. Razvija se prijateljstvo i pokušava utvrditi ima li određena osoba dovoljno kreposti. Tu nikako ne smije biti razmjenjivanja nježnosti niti vezanja da bi se moglo trezveno razmišljati. Određenu osobu nastoji se bolje upoznati. To prijateljstvo treba se događati u društvenim ili obiteljskim situacijama, a ne nasamo. Važno je utvrditi postoji li i privlačnost, ali tek nakon što se u fazi prijateljstva utvrdilo da osoba ima dovoljno kreposti. 
O. Ripperger spominje kako se često šali: „Ako osoba nije lijepa, a ima kreposti, možeš biti sretan. A ako je lijepa i nije kreposna, možeš biti nesretan i jadan cijeli život.“ Kao što u Bibliji piše: „Lažna je ljupkost, tašta je ljepota.“ (Mudre izreke 31:30) Problem je u tome da kada nam je netko privlačan, to utječe na našu prosudbu na način da nam se osoba čini bolja nego što ona uistinu jest. To se mora nadvladati da se mogu sagledati kreposti.
Djevojka mora razmotriti može li se mladić brinuti za obitelj i ima li dovoljno sredstava. U ovoj fazi još je dozvoljeno biti prijatelj s više potencijalnih supružnika. Prije prelaska u sljedeću fazu trebalo bi odvojiti jedno vrijeme da se upoznaju s roditeljima. Ne zaboravite da tu još ne smije biti emocionalnog vezanja.

2. Druga faza udvaranja je hodanje.

U vrijeme hodanja treba utvrditi ima li odabrana osoba dovoljno kreposti. Hodanjem započinje ekskluzivnost, na ovaj način smije se družiti samo s jednom određenom osobom, a druge osobe stavljaju se po strani. Prije početka te faze, mladić treba otići do djevojčinog oca i upitati za dopuštenje smije li ona s njim hodati. Ako otac kaže ne, onda ništa od toga. A ako kaže da, nastavlja se udvaranje. U ovoj fazi i dalje nema intimnosti i razmjenjivanja nježnosti. Sada je glavna svrha vidjeti može li se osoba odricati samog sebe zbog te druge osobe da ona dobije ono što je za nju najbolje, vidjeti može li se kontrolirati. Njih dvoje su sad češće zajedno, ali još uvijek ne nasamo. Ako moraju biti nasamo, onda to mora biti negdje u javnosti. Ova faza može trajati oko 3-6 mjeseci. Smije li biti tjelesnih razmjenjivanja nježnosti? Zbog same prirode držanja ruku, ljubljenja i nježnosti dolazi do emocionalnog vezivanja i otpuštanja hormona što može ometati trezveno razmišljanje. Nadalje, zbog toga može doći do ozbiljne povrede osjećaja i patnje ako dođe do prekida. Stoga je intimnost u toj fazi i grijeh protiv pravde. Na intimnosti i nježnosti koje su dio bračnog zagrljaja to dvoje mladih još nemaju pravo jer još nisu u braku.
Glavna krepost koju mladić treba tražiti kod djevojke je ona koja joj omogućuje da se podčini njegovom vodstvu; on treba vidjeti može li ona prihvatiti njegove odluke. Djevojka pak treba tražiti ljubav jer iz ljubavi činimo žrtve za voljenu osobu. Ona treba vidjeti je li on spreman žrtvovati se za nju, učiniti što god treba, reći sebi ne, ili je samo egoist koji ne može držati ruke daleko od nje?  U toj fazi bitna je transparentnost tako da se dobro upoznaju. 

3. Treća faza udvaranja su zaruke.

Čak  postoji i obred zaruka koji se može obaviti u Crkvi. Kada se shvati da je određena osoba ona s kojom se želi provesti život, onda ponovno treba otići njezinom ocu po dopuštenje. Ako ga otac da, onda se može djevojka zaprositi. Ako ona pristane, to još uvijek nije zeleno svjetlo za pokazivanje znakova privrženosti. Zašto? Jer taj njezin ''da'' i tvoja prošnja još uvijek nisu nikakva garancija. Ljudi i nakon takvih stvari redovito odlaze. U obredu zaruka daje se niz obećanja koja govore: „Da, ja ću se oženiti za tebe.“ Nakon toga osobe su obvezne sklopiti brak osim ako ne postoji neki ozbiljan i težak razlog. Znači, tek nakon toga dozvoljeni su vrlo umjereni znakovi privrženosti jer može započeti neki proces povezivanja radi tih obećanja pred Bogom. 
Mladić sada mora pokazivati sve veću zaštitu prema njezinoj časti, a ona mora pokazivati pokornost njegovom duhovnom vodstvu. Još uvijek se neće s njom nalaziti nasamo da ljudi ne bi ogovarali jer on mora paziti na to kako je ljudi vide. I ova faza može trajati oko 3-6 mjeseci. Sada provode puno više vremena zajedno. Počinju zajedno razvijati kreposti. Pomažu si nadvaladati neke svoje poteškoće i slabosti. Mogu li sada pokazivati znakove privrženosti? Ponavljam, samo umjereno. Samo onoliko koliko neće uzrokovati niti misli niti reakcije kod bilo kojeg zaručnika, kojima bi se prekršila šesta zapovijed. Svrha ove faze je vidjeti može li se on suzdržavati u odnosu prema njoj. Jer ako ne može i upušta se u nedozvoljene dodire onda on nema dovoljno kreposti. To se obično otkrije već u hodanju, ali može se dogoditi i sada. Važno je sada raditi na suzdržavanju tako da se i u braku znaju suzdržati. Većina brakova je teška jer se supružnici ne znaju suzdržavati u odnosu jedan prema drugome. S obzirom da sada razvijaju kreposti i ljubav, poslije im suzdržavanje neće biti teško jer više vole jedan drugoga zbog kreposti nego zbog izgleda i privlačnosti. Treba se naučiti suzdržavati i u vezi vremena koje se provodi zajedno. I tu treba biti umjerenosti. Oni moraju funkcionirati normalno i kada nisu zajedno i obavljati svoje pojedinačne dužnosti, a da se stalno ne nazivaju i slično.

4. Četvrta faza udvaranja je brak. 

Otac Ripperger se u predavanju po pitanju braka osvrnuo samo na značenje suzdržavanja u braku, da ono znači da se treba držati prirodnog zakona.