Front page pictures

ponedeljek, 20. februar 2017

IZ BLOGA IMITATIO MARIAE

Ljudski obzir je tumor koji nagriza moderno društvo i čini nemjerljivu štetu, posebno mladićima. Uzmimo, na primjer, mladića koji se boji u noćnom bančenju uvrijediti svoje kompanjone ili da im neće više biti drag i stoga s njima pije do sitnih sati. On ne razmišlja kako uništava svoje zdravlje ili uludo troši svoj novac, hoće li nanijeti jad ili sramotu onima koji mu pripadaju; za sve to ne mari; on jedino u sebi govori: „Što bi rekli da ne činim to što i oni?“ Oh, taj glupi bauk ljudskog obzira! Takav mladić možda ide u neprijateljski svijet samopouzdano i ponosno, ali kada se nađe u društvu onih čija se uvjerenja razlikuju od njegovih, ili koji se izruguju njegovoj vjeri, što onda ostane od njegove hrabrosti? Srce mu potone u pete, tako da zbog bijednog osjećaja ljudskog obzira jede petkom meso, da ga ne bi zadirkivali ili ismijavali. Nikada se ne usudi napraviti znak križa ili pomoliti prije obroka u prisustvu onih čije se mišljenje razlikuje od njegovog. „Moramo imati obzira“, kaže, “prema mišljenju drugih i paziti na njihovu dobru volju“.

Ljudski obzir je taj koji sprječava tolike mladiće da redovito primaju sakramente, da redovito prisustvuju Misi ujutro i navečer, nedjeljom i blagdanima. „Što će ljudi misliti o meni? Mislit će da sam prilično fanatičan ako tako često idem u crkvu.“ Ali reci mi koja je šteta od toga da te se smatra pobožnim? Zar nije puno bolje da te smatraju pobožnim i pristojnim nego pijanicom i svadljivcem?

Pusti ljude neka misle što god žele. Svatko je jednako vrijedan pred Bogom, niti manje niti više. Stoga se moramo bojati Boga, kao što Gospodin kaže: „ Ne bojte se onih, koji doduše mogu ubiti tijelo, ali duše ne mogu ubiti! Nego se bojte onoga, koji može dušu i tijelo pogubiti u paklu!“ (Mat 10,28)

Tako mnogi mladići žele biti dobri katolici, ali nemaju hrabrosti za svoja uvjerenja; oni posjeduje vjeru i njihov život je besprijekoran što se njih tiče; ali ako se nađu u društvu gdje se njihova vjera i vjerski običaju ismijavaju, ne očituju svoju vjeru ni katoličanstvo. Oni zanijeme, ili se čak priključuju ismijavanju i izrugivanju zbog drugih; to je posljedica jadnog ljudskog obzira.

Dozvoljavaju da se ismijava svećenike njihove Crkve i njezine pastire i da ih se čini predmetom glupe šale. Bog sam i Njegovi sveci nisu pošteđeni pa opet ne smatraju da su dužni ustati i braniti Božju čast. Vjerujte mi, doći će čas kada će takve kukavice čuti ove riječi: „Ja te ne poznajem! Odlazi od Mene!“ Što će im onda vrijediti što su zanijemili od straha da ne uvrijede bezvjernike i bezbožnike?

Mladi je francuski vojnik koji se borio u ratu s Kinom bio sazdan od drugačijeg materijala. Jednog dana čuo je strašnu galamu u obližnjim barakama pa je otišao saznati što se događa. Jedan od njegovih drugova otkrio je krunicu u džepu dobrovoljca i zbog toga je sasuo na njega bujicu prezira, svetogrđa i vulgarnih psovki.

Tada se mladi Francuz pokazao kao vojnik u pravom smislu te riječi, kao hrabar i neustrašiv čovjek koji se ne da zaplašiti, pravi branitelj svoje vjere. „Dajte mi tu krunicu“, rekao je usred graje; „Kako imate drskosti postupati s nepoštivanjem i svetogrdno govoriti o predmetu pobožnosti koji tako često mnoge majke natapaju svojim suzama?!“

Te su riječi dočekane novim naletom izrugivanja i proklinjanja; ali njega to nije dirnulo i nije odustao dok mu nisu dali krunicu. Onda je s muževnom odlučnošću rekao izrugujućoj gomili: “Vjerujte mi da je bolji vojnik onaj koji ima krunicu u svom džepu nego onaj čija su usta puna svetogrđa!“

Zar se ne treba diviti, mladi moj čitatelju, takvoj hrabrosti i snazi karaktera? Zar ti nije lijepo čuti o ponašanju ovog mladog vojnika, čije se nepoznato ime slavi? To je radovalo srce Božje, a tako će se radovati i tebi, kada god se pokažeš hrabar i odlučan oko pravih obzira, oko obzira prema Bogu i Njegovoj časti. Zaista današnje vrijeme, u kojem je svijet tako daleko od Boga, pruža obilje prilika za takvo ponašanje; stoga idi u život s hrabrim srcem i ponašaj se poput pravog muškarca: „Zapovijedam ti dakle: Budi srčan i odlučan! Ne boj se i ne plaši se, jer Gospod, Bog tvoj, s tobom je u svemu, što preduzmeš." (Još 1,9) „Ako je Bog za nas, tko će na nas?“ (Rim 8,31)

Velečasni Francis Xavier Lasance - knjiga "Vodič za mladiće" Str. 102. - 104.