Front page pictures

ponedeljek, 06. februar 2017

SEDEM PAPEŽEV NI POSVETILO RUSIJE - 3.DEL

Christus Rex


Posted: 04 Feb 2017 12:03 PM PST

Nastavak prvog i drugog dijela...

Neki ljudi kažu da je Crkva 2000. godine rekla da je posveta 1984. bila valjano učinjena i da su se ostvarila proročanstva iz Fatime. To nije točno. Nije se radilo o Crkvi, već određenim vatikanskim službenicima koji su samo predložili tumačenje fatimskih proročanstava: tadašnji nadbiskup Bertone, zajedno s kardinalima Sodanom i Ratzingerom. Sjetite se, Peti lateranski sabor izjavio je da je samo papa konačni tumač proročanstava i da papa nije ponudio tumačenje Fatime u izvještaju iz 2000. U stvari, kao što smo pokazali, Ivan Pavao II. priznao je da Rusija NIJE posvećena (tako da možemo reći da je TO službeni stav Crkve). Štoviše, kardinal Ratzinger izjavljuje u izvještaju da je taj dokument jedan „pokušaj tumačenja“ i na novinskoj konferenciji govori da dokument ne obvezuje katolike (što samo potvrđuje očito). Kako nas vatikanski kardinali koji nemaju vlasti tumačiti proročanstvo mogu obvezati uz „pokušaj tumačenja“ za koji priznaju da nije obvezujući? Naravno da ne mogu. Ti isti službenici raspravljali su da je neuspjeli pokušaj atentata na Ivana Pavla II. od jednog naoružanog čovjeka ispunjenje treće tajne proročanstva o pogubljenju budućeg pape, biskupa, i vjernika laika mecima i strijelama u napola razrušenom gradu. Zanimljivo je primijetiti da su navodna „ukazanja“ u Međugorju počela u srpnju 1982., jedan mjesec nakon pokušaja atentata na Ivana Pavla II. u svibnju 1981. – događaja za koji Sotona želi da vjerujemo da predstavlja ispunjenje Fatime. U tom slijedu događaja, mnogi vjerni katolici vide dvostruku laž: kraj Fatime (svibanj 1981.) i početak Međugorja (lipanj 1981.).

No, volio bih staviti posvećenje Ivana Pavla II. 1984. u jedan širi povijesni kontekst. Dana 13. listopada 1884. (33 godine, na dan točno prije čuda Sunca, isti broj godina kao i dob našeg Gospodina kada je razapet), dok je papa Lav XIII. služio Misu u svojoj privatnoj kapeli, nakon Pater Noster, on je imao viziju koja ga je toliko prestrašila da je odjednom izgledao kao mrtvac. Papa je vidio kako se zemlja otvara i kako mnoštvo demona izlazi, potiče preko svjetskih zabluda ratove, pobune i revolucije. Strašna magla i ljudska krv prekrila je zemlju. Tada je papa vidio vojsku demona kako napadaju Crkvu, koju je simbolizirala bazilika sv. Petra, koja se trese toliko jako da je izgledalo kao da će se urušiti. U tom trenutku papa je viknuo „Zar nije moguće spasiti Crkvu?“ (na talijanskom: Ma nessuna salvezza è possibile alla Chiesa?). Tada je sveti Mihael Arkanđeo sišao s neba, uključio se u borbu s demonima, porazio ih i bacio ih nazad u pakao. Papa je zatim čuo glas s neba kako mu govori: „Sve će to započeti pod različitim pontifikatima, a dogodit će se zbog Rusije“. (na talijanskom: “Tutto questo comincerà ad avvenire tra alcuni pontificati, ed avverrà per causa della Russia”).

Ta nevjerojatna vizija otkriva materijalne i duhovne kazne poruke u Fatimi 33 godine prije nego se Gospa ukazala u Covi. Primijetite da ta vizija otkriva demonski napad protiv dogme da „nema spasenja izvan Crkve.“ Napad iskrivljava vjeru do te mjere da je papa uzviknuo pitajući se ima li uopće spasenja za Crkvu. Primijetite također da će se napad dogoditi u vrijeme različitih pontifikata, i da će se dogoditi „zbog Rusije“, što ima dvostruko značenje. Kao prvo, da će Rusija raširiti svoje zablude za vrijeme vladavine više papa (pravih papa, za naše prijatelje sedisvakantiste). Kao drugo, Rusija neće biti posvećena za vrijeme tih pontifikata. Nebo otkriva da je to „zbog Rusije“, posebno, jer Rusija nije posvećena. A kada će se dogoditi taj napad na Crkvu?

U toj viziji, papa Lav čuo je poznati razgovor između Isusa i Sotone, u kojem je Sotona rekao Isusu da će uništiti Njegovu Crkvu ako mu da 75 do 100 godina (koje mu je Krist dao). Pa, 75 godina nakon vizije dovodi nas u 1959. godinu, godinu kada je Ivan XXIII. potisnuo treću tajnu i fatimsku poruku i sazvao II. vatikanski. A 100 godina od vizije nas donosi u 1984., godinu posvete svijeta koju je učinio Ivan Pavao. Drugim riječima, 1984. godina služi kao marker 100. godišnjice Sotonine privremene pobjede nad Crkvom, prema roku koji je Sotona želio i koji mu je Krist odobrio, kako je otkrila vizija pape Lava XIII. Umjesto pobjede Bezgrešnog Srca 1984. s valjanom posvetom Rusije, Sotona je zadobio privremenu pobjedu nad Crkvom 1984. kada je Vatikan izveo nevaljanu posvetu Rusije, a rekao je svijetu da je valjano. Kao što je Nebo objavilo u viziji pape Lava XIII., taj demonski napad „dogodit će se zbog Rusije“ – odnosno, zbog toga što papa nije uspio posvetiti Rusiju.


Ali samo će biti gore kako se posveta odgađa. Prema poznavateljima Fatime, ta informacija o budućim kaznama dio je treće tajne koju je Vatikan potisnuo. Otac Malachi Martin, bliski suradnik kardinala Bee pod Ivanom XXIII.  koji je imao priliku pročitati tajnu, dao je uzbudljiv intervju 1997. u Art Bell Showu gdje je rekao da je treća tajna puno šokantnija nego što ljudi mogu shvatiti.

Kada ga je novinar pritisnuo da oda detalje, Martin je potvrdio da prirodne katastrofe nisu „bit treće tajne“. Martin je još rekao da bi ona „šokirala, užasnula ljude, napunila bi ispovjedaonice subotom navečer, napunila katedrale, bazilike i crkve vjernicima na koljenima, koji se lupaju u svoja prsa.“ A što je zaista sablasno, otac Martin priznao je da tajna otkriva papu koji će biti posve pod utjecajem Sotone.“ Je li moguće da je Ivan Pavao II. otvorio sebe toj mogućnosti, na primjer, primajući nesvetu krizmu (kravlje balege) na svom čelu od svećenice Shive u Madrasu u Indiji (u veljači 1986.); ili pijući demonski napitak kavu na Fidžiju (u prosincu 1996.); ili udružujući se s voodoo vješticama i čarobnjacima u Beninu u Africi (u veljači 1993.), između ostalih problematičnih dokumentiranih aktivnosti?

Ako prorečeni papa pod demonskim utjecajem nije bio Ivan Pavao II. ili možda nijedan koncilski papa, hoće li možda biti neki u budućnosti, ili možda neki protupapa? Anna Catherina Emmerich, sestra augustinka koja je imala stigme, opisala je iz svojih proročkih vizija anticrkvu, ekumensku crkvu – koju je zvala „lažna crkva tame“ – kojom će vladati antipapa. Otvoren sam da bi ta mogućnost mogla biti otkrivena djelomično u trećoj tajni koju Vatikan treba objaviti (pretpostavljajući da je to originalni tekst). Poslušajte kako Lucija opisuje „biskupa u bijelom“ u trećoj tajni:

,,I vidjeli smo u beskrajnoj svjetlosti koja je Bog, nešto slično kao što se vide ljudi u zrcalu kad prolaze ispred njega, biskupa odjevenog u bijelo. Imali smo dojam da je to Sveti Otac.“

Lucija opisuje viziju „biskupa odjevenog u bijelo“ kao „nešto poput onoga kako se ljudi pojave u ogledalu kada prolaze ispred njega“. Taj način opisivanja može se objasniti tako da on znači da su djeca vidjela samo sliku pape koji nije zapravo bio papa (kao što slika nekoga u ogledalu nije stvarna osoba koja prolazi ispred njega). To bi mogao biti i razlog zašto Lucija kaže da je to samo njihov „dojam“ ako se radi o pravom Svetom Ocu. Zašto bi Lucija rekla da je to bio samo dojam ako se uistinu radilo o Svetom Ocu? I osim toga, korištenje „slike u ogledalu“ i „dojmova“ može biti Lucijin način da se opiše nekoga u viziji tko nije ono što ljudi misle da je.

To što je ta osoba opisana kao „biskup odjeven u bijelo“ također sugerira da je ta osoba pravi biskup – moguća vatikanska osoba iznutra koja je zgrabila papinsko prijestolje pod lažnim, krivim razlozima. To da je biskup „odjeven u bijelo“ sugerira da to ruho služi da zamaskira njegov pravi identitet i crkveni položaj (biskup ili kardinal, ali ne i papa). Među kardinalima i biskupima u Vatikanu, samo papa nosi bijelo ruho izvan liturgijskih obreda. Zbog toga, bilo bi suvišno opisati papu kao „biskupa odjevenog u bijelo“, da se zaista radi o papi.

Kao daljnja podrška toj tezi stoji što sestra Lucija čini razliku između nejasnog dojma vidioca o „biskupu u bijelom“ kao o papi u prvom dijelu vizije i sigurne identifikacije „Svetog Oca“ u drugom dijelu vizije. Lucija samo opisuje „biskupa odjevenog u bijelo“ kao „sliku u ogledalu“ koji daje „dojam“ o njegovom identitetu. Lucija ga nikada ne zove „Sveti Otac“. S druge strane, kada Lucija opisuje Svetog Oca kako prolazi kroz grad u ruševinama prije negoli je ubijen, ona ne rabi dvosmisleni jezik; ona samo kaže da se radi o Svetom Ocu.

Prema proročanstvu A. C. Emmerich, antipapa neće biti neprijatelj svijeta. Umjesto toga, on će se sprijateljiti s čitavim svijetom dok ujedinjuje svoju crkvu tame s njihovim lažnim religijama, tako stvarajući jednu svjetsku religiju masonskog bratstva (lažnu „sliku“ ili „dojam“ istinske i univerzalne katoličke religije). To će se dogoditi dok će pravi papa biti u izgnanstvu dok na kraju nije uhvaćen i ubijen kao u viziji sv. Pija X. Otkriva li vizija treće tajne s „biskupom u bijelom“ lažnog papu koji će doći iz Rima („velikog grada napola u ruševinama?“) uništenog od njegovih neprijatelja (Rusije?) u vrijeme kada je pravi papa u izgnanstvu i na kraju ubijen mučeničkom smrću od tih istih neprijatelja? Javnost to nikad neće saznati osim ako i kada Vatikan objavi tekst tajne koji nedostaje.

Htio bih završiti ovu prezentaciju kratko spominjući jedan aktualni događaj koji se tiče Plave vojske. Plava vojska koja smatra da je Rusija posvećena, upravo je najavila da uvodi svjetsku „međureligijsku“ molitvu za mir (univerzalni „Asiz“). Ali, ako je posveta iz 1984. zadovoljilo Gospin nalog (kao što Plava vojska smatra), čemu molitva za mir, koji bi bio plod valjane posvete? Ako posveta iz 1984. NIJE zadovoljila Gospin nalog, zašto onda Plava vojska ne moli za posvetu Rusije? Dok smo zasigurno zahvalni svakome tko daje pažnju Gospi Fatimskoj i moli za njezinu pomoć, inicijativa Plave vojske je de facto priznanje da je Gospin zahtjev ostao neispunjen. Skandalozna molitvena inicijativa Plave vojske (koja je osuđena od crkvenog učiteljstva i ignorira lijek za mir s Neba) čin je neposluha pod fasadom posluha. Molimo da papa okonča sve te budalaštine i spriječi još goru duhovnu i materijalnu kaznu posvetom Rusije Bezgrešnom Srcu Marijinu.

Gospo Fatimska, moli za nas!

John Salza