Front page pictures

torek, 02. maj 2017

IZ BLOGA CHRISTUS REX

Obred prve pričesti (Rijeka, 29. travnja 2017.)
Posted: 01 May 2017 03:06 AM PDT

Dragi vjernici, imamo veliku milost što možemo proslaviti još jedan veliki trenutak za naš apostolat u Hrvatskoj i ovdje u Rijeci. Po prvi puta smo u mogućnosti održati javnu svečanost podjele prve svete pričesti. Naš je redoviti apostolat započeo prošle jeseni i vjerujem da nije nimalo patetično ako neprestano napominjemo koje smo sve obrede – po Božjoj milosti, mogli otada upriličiti, po prvi puta nakon koncilske revolucije i uvođenja novog obreda krajem 60-ih godina. Jer činjenica je da se više od 4 desetljeća u Hrvatskoj nije javno služio tradicionalni rimski obred koji je potisnut novim obredom Mise te nije bilo ni pastoralnog djelovanja na temelju tradicionalnog obreda. I zato možemo s pravom i trebamo zahvaliti dragome Bogu na svim milostima koje od njega primamo, a koje se očituju u svim pojedinim obredima i svečanostima koje se kod nas obnavljaju nakon dugih pola stoljeća. A to nisu samo trenuci za uspomene, nego doista značajni, pa i povijesni koraci za obnovu katoličke vjere u našem hrvatskom narodu – koja se ne može ostvariti drukčije, nego putem Tradicije. U to smo čvrsto uvjereni – da tradicionalni obred nije samo pitanje estetike, kulturnog obilježja ili nečega samo izvanjskoga, nego doista vjere koja jedina može dovesti spasenju.

Prošlo je nešto više od godinu dana otkada smo mogli upriličiti prvu tradicionalnu Misu u ovome gradu od početka pokoncilske revolucije. Bilo je to upravo u mjesecu travnju prošle godine. Prije godinu i pola Hrvatsku je pohodio mons. Fellay koji je kao biskup služio prvu svečanu Misu. Nedavno smo mogli po prvi puta služiti obred vazmenog bdijenja u Splitu. Po prvi puta smo služili Misu i pokrenuli apostolat Tradicije i u istočnom dijelu Hrvatske, u Slavonskom Brodu. Imali smo dosad već 2 krštenja, a sada smo po prvi puta u mogućnosti održati i prvu pričest.

Upravo si ti, draga Lucija, dobila tu milost da možeš biti u središtu tog velikog događaja. Nema nas ovdje puno, i ne možemo, nažalost, održati ovu svečanost u crkvi. Bilo bi ti, vjerujem, drago da možeš imati prvu pričest sa svojim vršnjacima. No vjerujem da istovremeno razumiješ zašto to činimo ovdje u dvorani. Razlog je taj što ona Misa koja se služi po našim crkvama nije dostojna Boga. Ondje se događaju stvari koje nisu Bogu ugodne. Ondje svećenik nije okrenut prema oltaru koji označuje samog Boga, nego prema narodu. A ti znaš, učila si, da se sveta Misa ne prikazuje ljudima, nego samome Gospodinu Bogu. Tu se Isus žrtvuje svom nebeskom Ocu pod prilikama kruha i vina i zato svećenik treba biti okrenut prema oltaru, a ne narodu. Ondje se, zatim, pričest prima stojeći, pa i na ruku. Također si učila, i vjeruješ, da u svetoj Euharistiji primamo živoga Boga, samoga našega Gospodina Isusa Krista. On je prisutan u Euharistiji pod svakom, i najmanjom česticom i zato mu moramo iskazati dužnu čast i klanjanje. Moramo mu se pokloniti, primiti ga klečeći, a ne stojeći – a kamoli na ruku, jer to nije običan kruh, nego sam živi Isus, svojim Tijelom i Krvlju, dušom i božanstvom. U našim crkvama se zatim događaju razne nedostojne stvari poput igrokaza, predstava; postavljaju se laici umjesto svećenika da čitaju, pa čak i dijele pričest itd. Sve su to stvari koje su Boga nedostojne i nisu mu ugodne. A mi znamo da je naš cilj ovdje na zemlji Boga ljubiti i Bogu služiti da bismo tako došli u nebo. A ne možemo mu služiti, ako ćemo činiti ono što njemu nije ugodno i što ga vrijeđa i obeščašćuje, nego moramo činiti samo ono, što je njemu na čast i slavu. To je upravo ovaj, tradicionalni obred, u kojemu je sve usmjereno na Božju slavu. Na sv. Misi moramo biti sabrani i gajiti duh molitve, a to možemo samo u miru i tišini. Prema tome nas vodi tradicionalna latinska Misa kojoj smo privrženi. U njezinom obredu ima puno mjesta za tišinu i sabranost, za razliku od novoga obreda koji je prepun neprestanog usiljenog govora i ljudskog aktivizma. Toj mističnoj atmosferi pripada i latinski jezik na kojemu se služi Misa. To nije samo obični događaj, razgovor ili obična molitva, nego neizmjerno više – sv. Misa je najuzvišenije bogoštovlje koje zato ima poseban, uzvišeni kultni jezik. To je način kako se sama Crkva obraća svome Gospodinu; to nije čin svećenika kao čovjeka ili bilo koje druge osobe, nego same Crkve, samog Krista koji preko svećenika prikazuje samog sebe nebeskom Ocu. Neki se dijelovi Mise govore tiho, kada ima mogućnosti, pjeva se gregorijanski koral – kao što to danas imamo prilike doživjeti, i sve je to izraz ljepote i uzvišenosti ovoga obreda koji uzdiže naše duše Bogu. To je značenje molitve – da uzdignemo naše duše Bogu, a sv. Misa je najuzvišenija od svih molitava u koju se trebamo uključiti osobno, svim srcem.


Prva pričest je velika svečanost i zato smo ovdje sve uredili da bude tako svečano jer ovo nije samo obična prigoda kao svake nedjelje, nego posebni događaj. Ti ćeš, draga Lucija, po prvi puta primiti našeg Spasitelja, euharistijskog Isusa u svoje srce i dušu. Ti si to živo željela i vjerujem da se veoma raduješ. I treba se radovati jer ovo je doista najveći događaj u životu jednog kršćanina. Ništa drugo ne možemo usporediti s time da primimo stvarno, u svetoj Pričesti, našega Gospodina Isusa, Njegovo Tijelo i Krv. Ti ćeš u životu doživjeti i primit ćeš neka velika priznanja i časti. Završit ćeš školu i dobiti svjedodžbu. Možda ćeš postići neki veliki uspjeh u poslu kojim ćeš se baviti. No sve to, koliko god čovjeku bilo vrijedno i značilo, ne može se nikako usporediti s onim trenutkom kada primamo samog našeg Gospodin Isusa. Netko može postati svjetski prvak u nekom sportu – nogometu, rukometu, tenisu, može postati predsjednik države, no opet, sve je to ništa u usporedbi da mi nosimo u srcu živoga Isusa. Jer sve što možemo postići na ovoj zemlji je prolazno, a Isus je naš Gospodin i Bog. I ništa se ne može usporediti s time da primamo u naše srce živoga Boga – Isusa koji stoluje na nebesima, koji vlada ovim svijetom, koji će doći suditi žive i mrtve. I zato budi danas uistinu radosna i zahvalna. Zahvalna Isusu što ti je dao tu milost da ga možeš primiti. Jer na ovome svijetu ima puno onih koji ne znaju za Krista, koji su daleko od kršćanske vjere. Ima i onih koji ga mogu primiti, ali ne čine to sa zahvalnošću, nego ostaju mlaki i ravnodušni. A ti budi uistinu zahvalna, ne samo danas, nego i svaki puta kada ćeš moći Isusa primiti u svetoj pričesti. Jer svaki susret s njime, svako puta kada primamo Njegovo Tijelo i Krv, je jednako važan kao i onaj prvi. Isus je uvijek isti, a mi ga trebamo uvijek dostojno primiti, s velikom pobožnošću i ljubavlju. Samo tako će nas on moći ojačati u vjeri, dati nam milosti koje su nam potrebne za naš kršćanski život, voditi nas prema svetosti. Svaki puta se prije svete Mise pripremi za svetu Pričest. Izmoli molitve koje nalaziš u molitveniku, prikaži Isusu svoje nakane za koje trebaš moliti – za samu sebe, svoje roditelje, braću i sestre. Jer svaki trenutak proveden s Isusom je kao vječnost. Tu vrijeme staje i trebamo se radovati svakom trenutku koji možemo provesti s Isusom u molitvi. Također nakon svete Pričesti, zahvali Isusu što si ga mogla primiti u svoje srce. To je najveća čast i milost koju smo ovdje na zemlji mogli primiti i treba na njoj biti Gospodinu uvijek zahvalni.

Isusu smo zahvalni što ga možemo primiti i njemu se klanjamo. Zato ga primamo na koljenima, priznajući njegovu božansku čast i moć. Ono što primamo u svetoj Pričesti nije običan kruh, nego sāmo Tijelo i Krv našeg uskrslog Gospodina. Pobudi zato u sebi često tu vjeru, da je u ovoj maloj hostiji, kada svećenik izgovori riječi posvećenja, prisutan sam živi Isus. Da to više nije običan kruh, nego je tu uistinu Tijelo i Krv, duša i božanstvo samog Isusa Krista. Njemu se klanjaju svi sveci i anđeli, pred njegovom moći dršću nebo i zemlja, pa smo mu se zato dužni i mi cijelim svojim bićem pokloniti. Pred euharistijskim Isusom, koji je naš Gospodin i Bog, trebamo osjećati veliko strahopoštovanje. Trebamo mu pristupati uvijek čista i ponizna srca. Ti si, draga Lucija, primila po prvi puta u sakramentu svete ispovijedi oproštenje grijeha. Tvoja je duša sada čista i spremna si primiti euharistijskog Isusa. Vodi brigu da takva trajno ostane, da uvijek budeš spremna primiti Isusa u sv. Euharistiji, da grijehom nikad ne izgubiš tu milost koju ti je Isus podario. Jer u svijetu, u našoj okolini, susrećemo velike opasnosti za našu dušu. Vidimo kako u modernoj Crkvi mnogi koji prime sakrament svete Pričesti i Potvrde više ne dolaze u crkvu, da praktički odbacuju te darove. Oni više ne mare za Boga i žive u grijehu, ne brine se uopće za svoje vječno spasenje. Ovaj svijet je preplavljen grijehom te loše primjere i sablazni susrećemo na svakome koraku. U školi, u društvu, u našoj okolini – upravo na tim mjestima djeca i mladi upadnu u grijeh, izgube svoju čistoću i udalje se od vjere. Zato se pazi lošeg društva! Ne daj se zavesti lošim primjerom koji možeš susresti u svojoj okolini! Uvijek se sjeti ovih obećanja koje ćeš sada izreći u obnovi krsnih zavjeta – da ćeš se čuvati svakoga grijeha i služiti Bogu svim srcem. Sjeti se svaki dan koliku ti je ljubav Isus iskazao te mu uzvrati i ti tu ljubav svojim čestitim životom. Prenosi tu ljubav koju će ti Isus darovati u sakramentu Euharistije drugima. Uvijek se s ljubavlju odnosi prema svojoj braći i sestrama, bližnjima, budi u svemu poslušna svojim roditeljima. Tako će se Isus moći još više proslaviti u tebi i ti ćeš postati živi Kristov lik.


Sv. Pio X., naš zaštitnik, omogućio je djeci da u ranoj dobi prime prvu svetu Pričest – bilo je to prije otpilike 100 godina. Prije toga se nije moglo tako rano pristupiti svetoj Pričesti, nego tek kasnije. Ovaj papa dobio je po jednom proročanstvu naziv ,,bukteći oganj“. On je razmišljao što Bog od njega traži da učini za dobro Crkve i jednom kada je molio pred svetohraništem, zagledao se u vječno svjetlo koje je gorjelo. Shvatio je da to taj oganj za koji Bog želi da se raspiri, tako da euharistijski Isus živi u što više kršćanskih duša. To je on i učinio tako što je dopustio da i djeca u ranoj dobi mogu pristupiti svetoj Pričesti. Svatko od nas tko primi Isusa u svetoj Pričesti nosi u sebi to svjetlo. I ti ćeš, draga Lucija, to postati. U tebi će se nastaniti Isus, postat ćeš jedno malo svetohranište koje će u sebi nositi Isusa u ovome svijetu. Budi toga uvijek svjesna. Ponosno i odvažno nosi Isusa u svome srcu, svjedočeći svima njegovu ljubav. Tako će se on moći proslaviti u tebi, sačuvati te u svojoj ljubavi i trajno ostati u tebi i dovesti te u vječno zajedništvo sa sobom u nebesima. Amen.

p. Marko Tilošanec


Obnova krsnog zavjeta

S: Što ste kod svetoga krštenja zaprosili od Božje Crkve?
O: Vjeru?

S: Što vam daje vjera?
O: Život vječni.

S: Ako hoćete imati život vječni, vršite zapovijedi: ljubite Gospodina, Boga svojega, svim srcem svojim i svom dušom svojim i svim umom svojim, a bližnjega svojega kao samog sebe. O ovim dvjema zapovijedima visi sav zakon i proroci. A vjera je, da jednoga Boga štujete u trojstvu i trojstvo u jedinstvu, nepomiješanih osoba i nerastavljenog bivstva. Jer druga je osoba Očeva, druga Sinova, a druga Duha Svetoga, a u njih trojice jedno je bivstvo i jedno je samo božanstvo.

S: Odričete li se nečistoga duha?
O: Odričemo.

S: I svih njegovih djela?
O: Odričemo.

S: I svih njegovih raskoši?
O: Odričemo.

S: Vjerujete li u Boga Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje?
O: Vjerujemo.

S: Vjerujete li u Isusa Krista, Sina Njegova jedinoga, Gospodina našega, za nas rođena i mučena?
O: Vjerujemo.

S: Vjerujete li u Duha Svetoga, svetu Crkvu katoličku, općinstvo Svetih, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela, život vječni?
O: Vjerujemo.

S: Vjerujete li da je Isus Krist u presvetom Oltarskom Sakramentu dušom i tijelom, tijelom i krvlju, Božjom i čovječjom naravi?
O: Vjerujemo i ispovijedamo.

S: Vjerujete li sve drugo, što nam sveta mati Crkva katolička nalaže vjerovati?
O: Vjerujemo.

S: Obećajete li svetoj i nepogrešivoj Crkvi vjernost i poslušnost?
O: Obećajemo.


S: Hoćete li kao prava djeca svete majke Crkve uvijek obdržavati njezine zapovijedi? Hoćete li kao pravi katolik do posljednjega časa živjeti i umrijeti?
O: Hoćemo kao dobra i poslušna djeca / obdržavati sve zapovijedi / naše svete Crkve. Hoćemo živjeti i umrijeti kao pravi katolici.

S: Sada klečeći pobožno molite!
O: Hvalimo te iz dna srca / Bože, Oče nebeski / što si nam milostivo dao / da vjerujemo u Te / i u Tvojega Sina Isusa Krista, Gospodina našega, / i u Duha Svetoga, / i što si nam dobrostivo udijelio / da smo se u Tvojoj svetoj / i nepogrešivoj Crkvi rodili. / Klečeći pred Tobom / obećajemo Ti pred svim anđelima i svecima / vjernost na vijeke / koju su Ti u ime naše / drugi kod mojega krštenja zavjetovali. / Ojačaj nas, Gospodine, svojom milošću! / Čuvaj nas u svim našim napastima! / Daj, da prije umremo, negoli Ti nevjerni budemo! / Udijeli nam milost, / da riječju i činom / svoju vjeru uvijek svjedočimo / te nas k sebi uzmi u život vječni, / kada bude sveta volja Tvoja.

S: Milostivi, vječni Bože! Pogledaj dobrostivo na ovo svoju djecu i usliši milostivu njihovu smjernu molitvu. Daj, da izvrše što žele. Ne dopusti nikada, da se ova nejaka siročad, koja su Tvoja djeca, ikada od Tebe rastave. Ne daj, da duše njegove, otkupljene dragocjenom Krvlju jedinorođenoga Sina Tvojega, zaplijeni neprijatelj, koji na njih vreba. Svjetlo prave vjere vijekom im svjetlilo i u tom svjetlu spoznali uvijek Tvoju volju i vjerno je vršili. Neka rastu u mudrosti i dobi; vodi ih od kreposti do kreposti, dok ne ugledaju svjetlost vječnu, gdje će Tebe, svoga nebeskoga Oca i Tvojega jedinorođenoga Sina i Duha Svetoga licem u lice gledati i hvaliti Te i slaviti sa svim anđelima i svecima od vijeka do vijeka. Amen.


Posveta Blaženoj Djevici Mariji:

Pozdravljam Te, preslatka Djevice Marijo, Majko Božja, i uzimam Te za svoju Majku; o uzmi me za svojeg sina i slugu (/svoju kći i sluškinju); ja neću druge majke ni druge gospodarice osim Tebe. Spomeni se dakle, dobra, milostiva i slatka moja Majko, da sam ja Tvoj sin (/Tvoja kći), da si Ti tako moćna, a ja tako siromašno, slabašno, grešno stvorenje! Vodi me i brani me u svima mojim djelovanjima, jer sam ja kukavan prosjak, koji treba Tvoje pomoći i Tvoje zaštite.

Daj mi dakle, sveta Djevice i slatka Majko, da i mene Tvoje milosti i kreposti zapanu, osobito Tvoja poniznost, potpuna čistoća i iskrena ljubav, i sve ono, za što znaš, da je meni najpotrebnije. Ne reci, da mi to ne možeš dati; jer je Sin Tvoj svu moć na nebu i na zemlji u Tvoje ruke predao; pa i treba da me uslišiš, jer si Ti Majka svim ubogim potomcima Adamovim, a osobito si moja Majka. Budući da si dakle, o blaga Djevice, moja Majka i tako moćna, tko bi Te mogao ispričati, kad bi mi svoju pomoć uskratila? Vidiš, ljubezna Majko, da si Ti prisiljena moj vapaj uslišiti. Nad sve nebo uzvišena isprosi mi svojim zagovorom sve milosti, koje mi je Presveto Trojstvo – Otac, Sin i Duh Sveti, za ovaj svijet i za vječnost pripravilo. Amen.