vratio sam se kući. Došao sam do daha.
Napokon imam vremena ispričati Vam sve što se dogodilo u Ženevi tijekom naše najžešće i najnezaboravnije borbe protiv Pandemijskog sporazuma SZO-a.
Ali prije nego što Vam sve ispričam, morate vidjeti ovo. Ovo smo bili mi, odmah ispred zgrade UN-a. Ono što je zaista značilo biti na prvoj crti:
Dozvolite da Vas provedem kroz sve što se dogodilo.
Jer Vi i ja? Sudjelujemo u nečemu povijesnom.
U kasnim satima u ponedjeljak, bez ikakve najave ili transparentnosti, 124 zemlje su progurale Pandemijski sporazum SZO-a kroz iznenadnu sjednicu odbora. Bez rasprave. Bez prilike za prigovor. Samo panični pokušaj da se proglasi „konsenzus“ prije nego što im se sve raspadne. U utorak je cijela Skupština samo potvrdila to što je dogovoreno. Sporazum je usvojen.
Oni sada slave.
Ali evo istine koju sam jedva čekao podijeliti s Vama:
Vi i ja smo preoblikovali Sporazum.
Ono što je usvojeno više uopće ne sliči na onu prvu opasnu grabež moći koju su predstavili prije dvije godine.
Zahvaljujući pritisku koji smo zajedno stvorili, konačni tekst je sjena onoga što je trebao biti.
Pogledajte što su promijenili. Natjerali smo ih na to:
Neki od najgorih dijelova su UKLONJENI.
Najstroži jezik o cenzuri – uklonjen
Široke ovlasti za izvanredna stanja – uklonjene
Obvezne kvote za dijeljenje proizvoda – izbačene
Obvezujući prijenos tehnologije – uklonjen
Globalno financiranje – izbačeno
I najvažnije: nema klauzule kojom bi SZO mogao nadjačati nacionalne zdravstvene zakone
Htjeli su apsolutnu moć. A dobili su razvodnjeni tekst. Jer se mi nismo povukli.
Sjećate li se ranijih nacrta koji su govorili o borbi protiv „dezinformacija“ i „utišavanju neistomišljenika“?
Sada? Sada sporazum govori o povjerenju i transparentnosti:
„Prepoznajući važnost transparentnosti i povjerenja u javnu komunikaciju…“ (Preambula, stavak 8)
To se nije dogodilo samo od sebe. Vi i ja smo to ostvarili. To su izravni rezultati našeg pritiska.
Oni su htjeli kontrolu. Mi smo im se oduprli. I uspjeli smo.
I još nešto važno: klauzula o suverenitetu.
Ta je klauzula bila mamac, osmišljena da navede vlade na potpisivanje. Mi smo je odmah nazvali zamkom i upozorili da je odbiju.
Potpisali su je svejedno. U redu.
Ali sada ta klauzula glasi: nijedan članak ovog sporazuma ne može nadjačati nacionalne zakone. To nije bilo u prvim verzijama. Vi ste to zahtijevali i uspjeli ste.
Njihov mamac pretvorit ćemo u naš alat. Koristit ćemo tu formulaciju kako bismo blokirali svaku zlouporabu na nacionalnoj razini.
A Ženeva? Što da Vam kažem, osvojili smo ulice!
Naša balonska instalacija bila je nezaboravna. Trebali ste to vidjeti.
Ogromna kugla od balona, omotana srebrnim lancima, postavljena ispred UN-a, simbol SZO-ovog plana da s Pandemijskim sporazumom okuje cijeli svijet.
Bila je to moćna poruka otpora.
Ljudi su je fotografirali s balkona, iz hotela Intercontinental (gdje su se održavali popratni događaji), čak i iznutra, iz same zgrade UN-a!
Jedan delegat mi je rekao: „Vidimo je iz konferencijske dvorane.“
Nisu nas mogli ignorirati, čak i da su htjeli.
Poruka je bila jasna: Svijet neće šutjeti.
A zatim naši Autobusi slobode... no, znate već tu priču.
Obloženi istinom. Dizajnirani da Vašu poruku dostave izravno pred vrata UN-a.
Ali večer prije, stigao je poziv. Autobusi su zaustavljeni na francusko-švicarskoj granici. Sve dozvole? Sva dokumentacija?
Ipak, švicarska policija ih je zadržala, a zatim ih protjerala iz Ženeve. Smjestili su ih u susjedni kanton Vaud.
Mi smo odmah otišli do njih i našli ih na pustome parkiralištu u brdima i razumjeli smo poruku: „Ako krenete dalje, čekaju vas ogromne kazne.“
Recite mi, zar se nisu bojali naše poruke?
ALI... Mi smo to ipak učinili!
U ponedjeljak ujutro, autobusi su stigli do UN-a. Kružili su oko zgrade baš kad je Skupština započinjala.
Delegati su se okretali. Tedros je vjerojatno pomislio: Opet oni...
Upravo u tome je naša snaga.
Jer kad je sloboda u pitanju, ne uzmičemo.
Kliknite ovdje i pogledajte sve fotografije iz Ženeve.
A sada natrag na Sporazum…
Ovo je najvažnije: Sporazum NIJE dovršen.
Jedan od njegovih ključnih dijelova, PABS dodatak, nije dogovoren.
To je dio koji odlučuje:
Nisu se uspjeli dogovoriti. Zato su sve odgodili do 2026.
I umjesto da slijede pravila, SZO je prekršio vlastita pravila:
Podijelili su sporazum na dva dijela. Progurali ono što su mogli. Proglasili lažnu „pobjedu“.
Zašto?
Jer su morali.
SZO gubi novac. Gubi povjerenje javnosti.
Gubi donatore. SAD, njihov glavni financijer se povlači.
Izgubili su tri godine i milijune dolara. Nisu si mogli priuštiti još jedno poniženje.
Zato su progurali što su mogli. Nadajući se da nitko neće primijetiti.
Ali netko jest.
U ponedjeljak je Slovačka zatražila pravo glasa. Ne simbolično. Ne klimanje glavom. Pravo glasanje. I SZO se uspaničario.
Zamislite, htjeli su progurati Sporazum bez formalnog glasanja! Bez odgovornosti. Bez rasprave. Samo mračna igra u zakulisju.
Pritisak je bio trenutan. Delegacije su počele salijetati slovački tim. Tedros je, navodno, osobno zvao premijera Slovačke, da se povuku.
Poruka je više manje bila: Ušutite i ne remetite dogovor.
Ali Slovačka je ostala čvrsta. I zahvaljujući njima, glasovanje je provedeno.
A rezultat?
Pokazao je koliko je pozicija SZO-a zapravo slaba.
Ovaj trenutak je dokazao nešto veliko: Globalistički stroj se urušava.
Korumpirani, grabežljivi globalizam na rubu je. Narodi i ljudi to konačno vide i bude se.
Ovaj tjedan to je dokazao.
SZO nije djelovao iz snage, već iz straha. Gube vjerodostojnost. Gube podršku. A sada ih svi gledaju.
Vjerojatno se pitate, što sada?
Sporazum je djelomično usvojen, ali nije potpisan.
Nijedna država nije zakonski obvezana, još.
Svaka država ga mora ratificirati na nacionalnoj razini.
Najopasniji dio, PABS dodatak, još treba biti dogovoren.
I budite sigurni:
Pratit ćemo. Borit ćemo se. Razotkrivati svaki korak.
Već sada razvijamo strategiju kako:
Iskoristiti klauzulu o suverenitetu kao pravni alat
Pritisnuti vlade da odbace sporazum na nacionalnoj razini
Glasno i jasno reći NE svakom budućem pokušaju SZO-a da centralizira moć
A znate što se događa u međuvremenu?
Da bi preživjeli financijsku krizu, sada predlažu povećanje članarine za 20 % za članice SZO-a.
To je naš novac. Vaš novac. Samo da održe sustav koji se raspada i daju mu snagu za novi pokušaj.
Nećemo dopustiti da se SZO digne iz pepela kako bi ponovno gazio našu slobodu.
Fr. Vidko, ovaj tjedan me slomio. I izgradio.
Nikad nisam bio toliko ljut zbog njihove korupcije, njihovih igara i istovremeno nikad nisam imao više nade.
Vi i ja smo stajali uspravno. Zatresli smo temelje njihova plana.
Zaustavili smo cenzuru. Vratili suverenost. Razbili tišinu.
VI I JA SMO STVORILI RAZLIKU!
Stajao sam pred UN-om s Vašim glasom u ruci. Gledao kako SZO uzmiče.
Zajedno, Vi i ja promijenili smo tijek povijesti. U smjeru naših vrijednosti. NAŠE SLOBODE.
Ovo nije kraj, ali znajte jedno: pobjeđujemo.
I ne postoje riječi kojima bih izrazio ponos zbog onoga što smo zajedno postigli.
Otvorili smo novo poglavlje. Sada ga napišimo, zajedno.
P.S. Ono što se dogodilo u Ženevi pokazuje koliko naš pokret uznemiruje SZO. Progurali su nedovršeni tekst, pokušali zaustaviti naše autobuse, prijetili kaznama jer se boje onoga što smo zajedno izgradili.
Vaša podrška dovela nas je na ulice, u pregovaraonice i pred svakog delegata. Sada se borba seli u parlamente, sudove i javni prostor diljem svijeta. Trebat će nam snaga za svaku novu rundu.
To enable the “adoption” of the Pandemic Treaty next week, WHO is making up the rules as it goes along
