O njezinu životu i smrti ne izvješćuje nijedan martirologij, nijedan crkveni otac ni legenda. Tri riječi natpisa na grobu spominju samo njezino ime: "Pax tecum Filumena!"
"Mir s tobom, Filumena!" Tko je napisao ove jednostavne riječi s pogrješkom na opeku kojom je zatvoreno njezino počivalište u katakombi svete Priscile? Roditelji? Očevidac njezina mučeništva? Pogrebnik? Što te riječi ne kazuju, otkrivaju krhotine stakla koje su pronađene pokraj kostiju: Filomena je umrla kao mučenica. U takvim staklenim posudama prvi su kršćani obično čuvali krv ubijenih poradi vjere. Stoga je i Crkva svečano priznala njezino mučeništvo i odredila da je spomen njezine muke 11. kolovoza.
"Mir s tobom, Filumena!" Bila je počašćena da može umrijeti za Krista; tu nije priličila tupa bol. Otišla je u Kraljevstvo vječnog svjetla i slijedila je sada Janje u mnoštvu izabranih. Palmu za koju su se drugi cijeli život s mukom borili stekla je s četrnaest godina. Stoga je na njezinu grobu umuknuo svaki plač i jadikovanje. Ostala je samo jaka, pobjednička vjera u uskrsnuće tijela i ponovan susret nakon smrti. Ova je vjera sjajila iz tihog oproštajnog pozdrava.
"Mir s tobom, Filumena!" Gotovo dvije tisuće godina počivali su posmrtni ostaci djevičanske mučenice nepoznati i zaboravljeni u katakombama. Tek u svibnju 1802. radnici su pronašli njezinu tihu grobnicu. Pobožno su uzete relikvije i sahranjene na drugom mjestu. Svećenik Francesco de Lucia uspio je dobiti posmrtne ostatke za svoju zavičajnu župnu crkvu u Mugnanu, u napuljskom kraju. Uskoro je kapelica svete Filomene postala ciljem hodočašćenja iz svih krajeva Italije. Glas o mnogim čudesima brzo se proširio Europom: bilo je kao da, tako kasno otkrivena i zazivana, želi objema rukama blagoslov, za upravljene joj prošnje, rasuti po napaćenom čovječanstvu.
"Mir s tobom, Filumena!" Ova je poruka jednog dana zazvučala i u uhu svetog Župnika Arškoga. Jedna mlada djevojka koja će kasnije u crkvenu povijest ući kao utemeljiteljica reda, Pauline Jaricot, ispričala mu je prvi put priču o djevičanskoj mučenici i darovala mu je jednu relikviju iz Mugnana. Od tog časa je sveta Filomena bila njegov "konzul i poslovođa kod dragoga Boga". Njoj u čast sagradio je kapelicu, sva je čuda koja su se dogodila u Arsu pripisivao njezinoj pomoći, do svoje smrti neumorno je naviještao slavu "drage malene svetice". On sam i Pauline Jaricot zahvaljuju Filomeni da ih je spasila od smrtne bolesti.
"Pax tecum Filumena!" Pozdravljamo te, kćeri junačkoga vremena!
Izvor: Hans Hümmeler, Helden und Heilige, Siegburg, 1954.
