Slijepi vide
Jedan od službenika u svečevoj Kuriji izvješćuje:
,,Jedan otprilike pedesetogodišnji Nijemac koji je bio slijep od rođenja došao je na jednu audijenciju. Kada je Papa stajao pred njim i čuo za njegovu nesreću, dotaknuo se njegovih očiju i potaknuo ga ima pouzdanje u Boga. Dotaknuvši čudotvorne ruke zadobio je rođeni slijepac na licu mjesta moć vida.“
Svi nesretni, svi koji su bili pogođeni bolima i nevoljama, imali su pravo na sućut zajedničkoga Oca. Ali za trpeću djecu imao je on upravo majčinsku blagost i dobrotu. Jedna siromašna majka pokazala je blaženiku svoje slijepo dijete i preklinjala ga da se udostoji izliječiti ga.
,,Molite Gospodina i imajte pouzdanja!“, odgovorio je Pio X. Dijete je otvorilo oči i promatralo svijetleće lice Kristova namjesnika. To je bio prvi pogled u kome je uživalo.
Nestaje bolest raka
,,Što da ti učinim?“, pitao je jednom svetac jednu časnu sestru koja mu je pokazala ruku zaraženu rakom. ,,Molim samo za blagoslov, Sveti Oče.“ Papa je polagano učinio znak križa nad rukom. Kada se vratila kući, sestra je uklonila zavoj. Strašna bolest je nestala!
Gluhi čuju
Kada je Papa jednom stupao kroz mnoštvo hodočasnika, začu se glasno uzdisanje. Bila je to žena koja je došla iz Lyona sa svojim potpuno gluhim sinčićem. Pio X. se okrenu i u tonu koji je dao naslutiti nadnaravno nadahnuće, reče: ,,Imajte pouzdanje, signora, imajte pouzdanje!“ Bilo je to kao da je božanski Učitelj izrekao svoj: ,,Otvori se“. Dijete je čulo.
Hromi hodaju
U sali za audijenciju se jednoga dana mogla vidjeti žalosna slika: hromo dijete, koje je došlo s ocem i majkom iz Njemačke, svo troje sa srcem punim nade. Kada im je Pio X. pristupio i vidio dijete što leži na zemlji, upita što mu je. Kada je čuo da je hromo, prikloni mu se očinskom blagošću, uhvati ga za ruke, uspravi ga i reče: ,,Ali što je to... Ustani, ustani, moraš hodati!“ Dijete se odmah uspravi na noge te je bilo potpuno izliječeno.
Mali gluhonijemi
Jedan ugledni rimski odvjetnik pripovijeda:
,,Kada sam bio na godišnjem odmoru u Rocca di Papa, dođe jedna žena iz sela k meni i zamoli me da učinim sljedeće. Imala je dvoje djece koja su od rođenja bila gluhonijema te je imala žarku želju da je se predstavi Papi jer je bila prožeta čvrstim pouzdanjem da će djeca po blagoslovu zadobiti govor. Sluga Božji je sasluša, stavi obojici dječaka ruke na glavu i izgovori nekoliko riječi koje je žena tako shvatila, da će manji umrijeti, a veći zadobiti govor. Kratko nakon toga je manji umro, a drugi mogao govoriti.“
Izvor: H. Dal-Gal, Der heilige Papst Pius X., Paulusverlag, Freiburg, 1952., str. 447-453.
