Takole je o tem zapisal blog Christus Rex.:
Komentar: Vatikanisti su zbunjeni
Komentar: stručnjaci za Vatikan iz talijanskog tiska zbunjeni su
Na svakom papinskom putovanju papa Franjo tijekom leta na povratku održi konferenciju za tisak za novinare koji u zrakoplovu putuju s njime. Ali umjesto da daje jasne odgovore na novinarska pitanja, njegove izjave glede tumačenja uvijek ponovno stvaraju probleme. Svatko se sjeća njegove poznate izjave: „Tko sam ja da sudim?“, na povratku s Apostolskog pohoda u Brazil u srpnju 2013. godine.
Na posljednjoj konferenciji za tisak iznad oblaka, na povratku iz Meksika u Rim, papa je Franjo primjerice dao osuđujuću ocjenu stavova o imigraciji američkog predsjedničkog kandidata Donalda Trumpa („nije kršćanin“), ali je istodobno izjavio da se glede pitanja o istospolnom partnerstvu (to jest o homo-„braku“) ne želi miješati u talijansku unutarnju politiku. Jasnim je riječima osudio zločin pobačaja dok se toliko nejasno i dvosmisleno očitovao o „sprječavanju trudnoće“ s obzirom na Zika virus koje se mora promatrati manjim zlom. Svjetski je tisak to razumio kao „umjetnu kontracepciju“.
Talijanski je tisak govorio o „zagonetnim načinima izlaska“ i o „multiplom jezuitizmu“ koji je „stalno u gibanju“ i „koji se ne može razumjeti“. Sažeo je proturječne Papine odgovore ovako: „Miješam se, ne miješam se. Prosuđujem, ne prosuđujem…Franjo zbunjuje katolički svijet svojim fluktuirajućim prosudbama.“
Činjenica je da će zaključci prosječnog čitatelja papinskih izjava biti vrlo pojednostavljujući: „Kršćanin ne može glasovati za Donalda Trumpa. S obzirom na zakon o civilnom braku za istospolne partnere, svaki bi čovjek trebao slušati vlastitu savjest…. Crkva nije postavila zaprjeke kako zakon ne bi mogao proći Senat. Pobačaj je zločin, ali umjetno sprječavanje začeća samo je manje zlo. U određenim okolnostima ono dakle može biti prihvatljivo…“
Kad su se vratili natrag u svoje pisarnice i uredništva, vatikanisti iz talijanskog tiska javno su osudili ono što im je stvorilo probleme: danas je papinski govor „vječno govorenje, potom neizricanje i tako ostajanje u proturječju“. Nisu malobrojni oni koji sumnjaju u djelotvornost patera Federica Lombardija kao tumača jednog načina mišljenja koji je beznadno zamršen.
Ono što malo smiruje vatikaniste jest Papin odgovor jednomu od njegovih novinarskih kritičara, Antoniju Socciju: „Siguran sam da će mnoge stvari koje Vi kažete meni dobro doći“, napisao mu je Franjo. Tako novinari i dalje gaje nadu. A dok ima nade, ima i života.
p. Alain Lorans
