U petak, 11. svibnja 2018., objavljeno je pismo zagrebačkoga nadbiskupa, kardinala Josipa Bozanića, u kome se izjavljuje da pomoćni biskup Svećeničkoga bratstva sv. Pija X., mons. Bernard Tissier de Mallerais, nema dopuštenje za podjelu sakramenta svete Potvrde koja je održana prošle nedjelje, 15. svibnja, u Zagrebu. Na ovu tvrdnju želimo dati sljedeći odgovor i pojašnjenje.
Svećeničkome bratstvu sv. Pija X. je 1975. godine, nekoliko godina nakon njegova osnutka i priznanja od strane mjesnoga biskupa u Fribourgu (Švicarska), izrečena zabrana djelovanja i dokinuće njegova postojanja. Međutim, kako je to već mnogo puta obrazloženo i dokazano, za tu odredbu nije postojalo ni pravno ni razložno utemeljenje. Pravno stoga što nije dokazano koja je bila kompetencija povjerenstva koje je izreklo navedenu sankciju, a razložno stoga što nije dokazano na kojem je temelju izrečena sankcija te je žalba upućena Apostolskoj signaturi opstruirana zloporabom vlasti tadašnjega državnoga tajnika Svete Stolice. Na ova pitanja do danas nije dan odgovor te se nameće dobro utemeljena činjenična sumnja o valjanosti te sankcije, a u tom slučaju Crkva nadopunjava sve potrebne ovlasti koje se stavljaju u pitanje (ZKP 1983., kan. 144). Zbog toga sa sigurnošću držimo da Svećeničko bratstvo posjeduje sve osporavane ovlasti koje je imalo od samoga početka te da djeluje u potpunosti valjano i dopušteno u cijeloj Crkvi.
Ovo ozbiljno pitanje do danas službeno nije riješeno, a razlog tome možemo prepoznati u velikoj krizi u kojoj crkveni pastiri sve do najviših razina zlopotrebljavaju svoju službu, namećući vjernim laicima i klericima obvezu prihvaćanja reformi koje su neuskladive s njihovom katoličkom savješću. Ipak, crkvene su ustanove na najvišoj razini Svećeničkome bratstvu izričito priznale pojedinačne ovlasti koje su se stavljale u pitanje. Tu mislimo prvenstveno na odgovor papinskoga povjerenstva Ecclesia Dei mjerodavnoga za zajednice privržene tradicionalnome rimskome obredu od 3. siječnja 2003., da je na svetima Misama koje služe svećenici našega Bratstva moguće ispuniti nedjeljnu obvezu. Valja napomenuti da tu obvezu inače nije moguće ispuniti na Misama koje bi služio valjano suspendirani svećenik jer se na takvim Misama ne bi uopće smjelo sudjelovati, nego samo na Misama koje dopušteno služi katolički svećenik. Daljnju važnu odredbu nalazimo u odluci pape Franje od 1. rujna 2015. kojom je svim svećenicima Bratstva priznata ovlast ispovijedanja najprije u Godini milosrđa, a zatim ta ista ovlast 20. studenoga 2016. produžena na trajno. Papa je također 27. ožujka 2017. donio odredbu u kojoj proviđa mogućnost i poziva mjesne ordinarije da svećenicima Bratstva daju ovlasti za vjenčavanje vjernika koji su povjereni pastoralnoj brizi naših svećenika. Rimske ustanove su također nekoliko puta izričito udijelile našim biskupima dopuštenje za vršenje svećeničkih ređenja što uklanja svaku kanonsku zapreku sa svećenika zaređenih u tim uvjetima. Sve to govori nam o praktičnom ispravljanju nepravde koje treba promatrati u svjetlu kanonske pravičnosti kao jednome od bitnih elemenata crkvenoga poretka. Crkvenopravno načelo da kazne treba tumačiti usko, a povlastice široko (odiosa sunt restringenda, favorabilia sunt amplianda), upućuje bez ikakve dvojbe da treba pozitivno prosuđivati i druge oblike djelovanja našega Bratstva, uključujući i podjelu sakramenta svete Potvrde kojuvrše naši biskupi po brojnim našim zajednicama po cijelome svijetu.
Zato u tom smislu, s dužnim poštovanjem prema pastiru zagrebačke mjesne Crkve, ali i pravom da se suprotstavimo teškojnepravdi, moramo tvrdnje nadbiskupa Bozanića u kojimazauzima stajalište potpuno suprotno svemu iznesenome, ocijeniti kao neosnovane, pogrešne i neobvezujuće. One su u očevidnoj suprotnosti sa svim nastojanjima pape Franje oko pozitivnoga odnosa prema našemu Bratstvu, izraženima u navedenim odredbama u kojima je uvelike ispravljena nepravda prethodno nanesena našemu Bratstvu. Ovo, nažalost, nije prvi i jedini postupak koji je Nadbiskup u tom duhu poduzeo protiv našega Bratstva. Ovdje smo dužni istaknuti da je na molbu za podjelom ženidbenih ovlasti u skladu s odredbama pape Franje, a glede slučaja jednoga vjenčanja koje je održano u našoj kapeli u Zagrebu u studenome prošle godine, poslan odgovor u kome se na taj Papin poziv zagrebački nadbiskup oglušio i uskratio podijeliti ženidbene ovlasti nasuprot molbi i poticaju koje je Papa uputio svim biskupima. U odgovoru koji je potpisan od generalnoga vikara i kancelara kao opravdanje su pritom navedeni razlozi koju su očito proturječni i apsurdni, pozivajući se na tvrdnje koje u pismu papinskoga povjerenstva Ecclesia Deiuopće nisu sadržane.
Nadalje, neutemeljenim nalazimo Nadbiskupovu tvrdnju da Bratstvo nije u ,,potpunom zajedništvu s Crkvom“. Htjeli bismo podsjetiti na katolički nauk da stanje ,,nepotpunoga jedinstva s Crkvom“ uopće ne postoji jer osobe ili zajednice mogu biti ili u jedinstvu s Crkvom ili izvan njega. Taj se neologizam danas koristi da bi se promicao pogrešni ekumenizam i dijalog u kome se ne prosuđuje stanje u kome se nalaze nekatoličke zajednice u skladu s objektivnom istinom katoličke vjere, nego tako da se stvara pomutnja u kojoj se relativizira istina objavljene katoličke religije. Tako se Nadbiskup osobno ili putem svojih povjerenika više puta očitovao pozitivno glede ekumenskih susreta, gdje se isticalo da je važno samo ono što je zajedničko katolicima i nekatoličkim zajednicama, a da posljedično ono što razdvaja nije bitno. Zanima nas zašto taj kriterij Nadbiskup ne primjenjuje i na naše Bratstvo? Nema li ono više zajedničkoga s vjerom koju ispovijedaju on i njegovi najbliži suradnici? I ne bi li onda trebalo pozitivno prosuditi naša nastojanja? Tako bi to trebalo biti, međutim iz objektivne stvarnosti moramo prepoznati da je naše Bratstvo smetnja brojnim današnjim pastirima upravo zbog svoga beskompromisnoga držanja katoličke vjere i bogoslužja koje se danas često kompromitira reformnim programom protivnim cjelokupnoj katoličkoj Tradiciji.
Veze jedinstva s Crkvom su katolička vjera, sakramenti i podložnost pastirima u svemu zakonitome koje naše Bratstvo bezrezervno i predano ispovijeda i čuva. Zato moramo prosuditi kao tešku manipulaciju izjavu da se oni koji sudjeluju u obredu podjele sakramenta Potvrde ,,izlažu opasnosti da se i sami isključe iz potpunog zajedništva Katoličke Crkve“. Istaknuli bismo samo činjenicu da se u dosadašnjoj povijesti djelovanja našega Bratstva po cijelome svijetu samo jedan biskup usudio izreći izopćenje za vjernike koji su sudjelovali u našim bogoslužnim obredima (havajski biskup Ferrario 1991. god.) i da je tu odredbu kardinal Ratzinger kao tadašnji pročelnik Zbora za nauk vjere proglasio nevaljanom.Zato su rukovodeći u Zagrebačkoj nadbiskupiji itekako dobro svjesni da nemaju nikakvoga temelja za izricanje takve apsurdne sankcije, nego se služe ovom neiskrenom metodom kao taktičkim pokušajem zastrašivanja vjernika.
Neprihvatljivim smatramo također političke motive koji stoje iza odluke o pokretanju redovitog služenja tradicionalne latinske Mise u crkvi Krista Kralja na Mirogoju. Tu je naime opetovano isticana nakana da se želi odvući vjernike privržene djelovanju našega Bratstva, i to u okružje u kome nedostaje ozbiljnoga pastoralnoga djelovanja (pa tako i mogućnosti primanja sakramenta Potvrde) te se stvar želi ograničiti samo na pitanje obreda koji bi bio stvar subjektivnoga ukusa. Prošlonedjeljna podjela sakramenta svete Potvrde organizirana je isključivo iz pozitivnih motiva da se našim krizmanicima omogući dostojno primanje ovoga sakramenta, u obredu koji će biti lišen zloporaba i nedostojnosti kakve viđamo posvuda po našim župama, po istome obredu koji je služio naš bl. Alojzije Stepinac. To pravo ima svaki vjernik te ga može ostvariti u okviru našega Bratstva čiji biskupi, kako je prethodno obrazloženo, objektivno dopušteno podjeljuju ovaj sakrament, kao što ga i vjernici primaju, da bi postali odgovorni kršćani koji će širiti Kristovo kraljevstvo u ovome svijetu.
Nadamo se da će nadbiskup Bozanić ozbiljno uzeti iznesene razloge i pojašnjenja te ih uvažiti, na izgradnju Crkve u Hrvatskoj po snazi Duha Svetoga.
p. Stefan Frey, poglavar Austrijskoga distrikta FSSPX-a
p. Marko Tilošanec, FSSPX
