Zdravomarija je vrlo učinkovita molitva zbog sljedećih razloga:
Zbog prisjećanja koje pobuđuje: prisjeća nas na Anđelovo navještenje Mariji i pohod Djevice sv. Elizabeti.
Stoga što je prvi dio čista molitva bez interesa, to je pohvala puna ljubavi, zahvala majci našeg Otkupitelja.
Stoga što je drugi dio ponizna prošnja te se moleći Zdravomariju sjedinjujemo sa sveopćim zborom koji je ponavlja.
Stoga što je pozdrav koji je Duh Sveti dao anđelu Gabrijelu i svetoj Elizabeti: u ovoj se molitvi osjeća dah Božje Providnosti.
Stoga što je nov i jedinstven pozdrav koji nikada neće biti upućen nijednoj drugoj osobi čovječanstva. Dokazom je i prisjećanjem divnih djela koje je Bog učinio u Presvetoj Djevici Mariji: milosti puna, Gospodin s tobom, blagoslovljena Ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje Isus. Sveta Marijo, Majko Božja…
Sveti Ambrozije kaže da Duh Sveti slušajući ove riječi priznaje da je to djelo njega samoga.
Sveti Beda dodaje da je anđeo Gabrijel govorio u ime Neba, a sveta Elizabeta u ime zemlje i da mi skupljamo ova dva pozdrava i sa zemlje ih uzdižemo do Neba.
Kada začujemo udarac krila zlobnog paklenog gramzivca koji nas pokušava napasti, molimo Zdravomariju, nebeski pozdrav koji udaljuje nečiste duhove i donosi nam blagoslov s visine. (Anno Mariano, P. Eliécer Sàlesman, str. 145-146).
Dobro izmoljena Zdravomarija obraća
Dr. Laemer, koji je bio protestant, dobio je ovaj savjet od jednog prijatelja: „izmoli jedanput dnevno pozdrav koji je anđeo uputio Djevici: Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom…“ On to učini i sljedeći mjesec zatraži da ga se pouči o katoličanstvu i obrati se na pravu vjeru.
Zdravomarija je postigla njegovo obraćenje.
Prva Zdravomarija koju je anđeo Gabrijel izrekao Našoj Majci na Blagovijest prouzročila je najveće čudo u povijesti, utjelovljenje Sina Božjega i bijaše uzrokom našega spasenja. Poradi toga katolici neumorno mole Zdravomariju.
Blaženi Simòn Rojas, veliki misionar, govoraše: „Dosada nije bilo nijedne milosti koju bih dobio bez usrdne molitve Zdravomarije“.
Što se nas tiče, molimo li je gorljivo? Kakvom gorljivošću? Mislimo li na ono što izgovaramo? (Anno Mariano, P. Eliécer Sàlesman, str. 127).
Izvor: www.fsspx.org
