Budite pobožni ili budite prokleti!
Propovjed sv. Ivana Vianneya (svetog arškog župnika)
 |
| Sv. Ivan Vianney imao je veliku ljubav i pobožnost prema Blaženoj Majci. Učio je da je „Marijino srce tako nježno prema nama, da su srca svih majki svijeta kao ledene sige u usporedbi s njezinim... "Često sam crpio iz tog izvora. Više ništa ne bi od njega preostalo da nije neiscrpno.“ |
Često mi govore: „Kakvo je zlo to što se malo zabavljam? Nikome ne radim krivo, ali ne želim biti pobožan niti postati pobožan! Da ne idem na plesove, živio bih poput nekoga tko je mrtav!“
Dragi moj prijatelju,
U krivu si. Ili budi pobožan ili budi proklet. Tko je pobožna osoba? To je upravo ona osoba koja ispunjava svoje kršćanske dužnosti. Ti kažeš da neću ništa postići ako s tobom pričam o plesovima i da se nećeš niti manje niti više upuštati u njih. Opet si u krivu. Zanemarujući ili prezirući savjete svog župnika, na sebe navlačiš novu kaznu Božju, a ja, sa svoje strane, puno postižem ispunjavajući svoje dužnosti. U času moje smrti, Bog me neće pitati jesam li ispunio tvoje dužnosti već jesam li te naučio što trebaš učiniti da bi ih ispunio.
Ti također kažeš da ja nikada neću slomiti tvoj otpor do one točke gdje ćeš povjerovati da postoji zlo u tome što se zabavljaš dok plešeš? Ne želiš vjerovati da postoji zlo u tome? Pa dobro, to je tvoja stvar. Što se mene tiče, dovoljno mi je to što sam ti to tako rekao i što sam napravio sve što sam trebao napraviti.
To ti ne treba ići na živce: tvoj župnik samo izvršava svoju dužnost. Ali ti ćeš odgovoriti – ni Božje zapovjedi ni Sveto Pismo ne brane ples. Možda ih nisi dobro proučio. Saslušaj me jedan trenutak i vidjet ćeš da ne postoji niti jedna Božja zapovjed čiji ples ne uzrokuje prekršaj, niti Sakrament čije ne uzrokuje svetogrđe.
Ti dobro znaš kao i ja da se u takve vrste ludorija i divljih neumjerenosti obično upušta upravo nedjeljom i blagdanom? Što će onda učiniti djevojka ili mladić koji odluče otići na ples? Kakvu ljubav će oni imati za Boga? Njihovi će umovi biti posve okupirani pripremama kako privući ljude s kojima se žele družiti. Pretpostavimo da su izmolili svoje molitve, ali kako su ih izmolili? Jao, samo Bog to zna! Osim toga, kakvu ljubav prema Bogu može osjećati netko tko misli i diše samo ljubav prema užicima i stvorenjima? Priznat ćeš da je nemoguće ugoditi Bogu i svijetu. To nikada neće biti moguće.
Bog brani psovanje. Jao! Kakve svađe, kakvo psovanje, kakva svetogrđa se izgovaraju kao posljedica ljubomore koja se javlja među tim mladima na takvim okupljanjima! Nisi li se i ti često svađao ili raspravljao na njima? Tko bi mogao pobrojati sve zločine počinjene na tim dijaboličkim okupljanjima? Treća zapovjed nam naređuje da posvetimo sveti dan nedjeljni. Može li itko povjerovati da će momak koji je proveo nekoliko sati s djevojkom, čije je srce poput peći, zaista zadovoljiti taj propis?
Sveti Augustin imao je dobar razlog kada je rekao da bi ljudima bilo bolje da obrađuju zemlju, a djevojkama da nastave plesti nego da idu plesati, da bi bilo manje zla. Četvrta zapovijed naređuje djeci da poštuju svoje roditelje. Ti mladi ljudi koji često idu na plesove, imaju li oni poštovanja i podvrgavaju li se željama svojim roditelja kako bi trebali? Ne, sigurno da ne, zadaju im brigu i bol zbog nepoštivanja roditeljskih želja i zbog bacanja novca, a ponekad čak i podsmjehujući im se zbog njihovog staromodnog pogleda na svijet i navika. Ne osjećaju li ti roditelji veliku žalost, pogotovo ako njihova vjera još nije ugašena, gledajući svoju djecu kako se odaju takvim užicima ili, da budemo jasniji, takvim razuzdanim običajima? Ta djeca više nisu usmjerena na nebo, već se tove za pakao. Pretpostavimo da njihovi roditelji još nisu izgubili vjeru...
Jao! Ne usudim se ići dalje! ... Koji slijepi roditelji! ... Koja izgubljena djeca!...
Postoji li ijedno mjesto, ijedno vrijeme, ijedna prilika gdje se toliki grijesi nečistoće počine kao u plesnim dvoranama i onom što slijedi nakon njih? Nisu li na tim okupljanjima ljudi najžešće izazivani protiv svete kreposti čistoće? Gdje drugdje osjetila toliko snažno zahtijevaju uzbuđenje i užitak? Kada bismo to malo detaljnije proučili, zar ne bismo gotovo umrli od užasa pri pogledu na tolike počinjene zločine? Zar nije da upravo na tim okupljanjima đavao tako bjesno pripaljuje vatru nečistoće u srcima mladih da bi u njima uništio milost krštenja? Zar ne porobljava pakao tamo mnoge duše kako samo poželi? Ako, usprkos nedostatku grješne prilike i pomoći molitve, kršćanin ima velike poteškoće u čuvanju čistoće srca, kako bi on uopće mogao sačuvati tu krepost usred tolikih izvora koji su je sposobni slomiti?
"Vidi", kaže sv. Ivan Zlatousti, "ovu svjetovnu i lakomislenu djevojku, ili radije ovu strastvenu vrstu dijaboličke vatre koja svojom ljepotom i svojom kitnjastom odjećom pali u srcima mladića vatru požude. Ne vidiš li ih, i jednu i drugu, kako pokušavaju šarmirati svojim pjesmama, dotjeranošću i svakom vrstom trikova i smicalica? Prebroji, nesretni grješniče, ako možeš, broj svojih grješnih misli, svojih zlih želja i svojih grješnih djela. Nisi li upravo tamo čuo te melodije koje gode ušima, koje pale srca i čine te skupove ložištima besramnosti?"
Nije li upravo tamo, moja draga braćo, da mladići i djevojke piju s vrela zločina, koji će ubrzo, kao struja ili rijeka razrušiti svoje obale, koja će preplaviti, uništiti i otrovati sav okoliš? Samo tako nastavite, besramni očevi i majke, idite u pakao, gdje vas čeka bijes Božji, vas i sve što ste učinili kada ste dopustili svojoj djeci da tako riskiraju. Nastavite, neće proći dugo da će vam se i ona pridružiti jer ste jasno iscrtali put za njih. Nastavite i izbrojite broj godina koje su vaši sinovi i kćeri izgubili, idite pred Suca i dajte mu račun za svoje živote pa ćete vidjeti da je vaš župnik imao razlog što je branio takve dijaboličke užitke! ...
- "Ah, kažem vam, pretjerujete oko toga! Nije to tako strašno!"
Pretjerujem? Dobro. A sad slušaj.
Jesu li i Sveti Oci Crkve pretjerivali? Sv. Efraim nam kaže da je plesanje propast djevojaka i žena, zaslijepljivanje muškaraca, žalost anđela i radost đavla. Dragi Bože, kako netko može imati tako začarane oči da još uvijek želi vjerovati da u tome nema zla, dok je to u isto vrijeme uže kojim đavao vuče najviše duša u pakao? ...
Nastavite, jadni roditelji, slijepi i izgubljeni, nastavite i omalovažavajte što vam župnik kaže! Nastavite! Nastavite istim putem! Čujete sve, a ne želite imati od toga koristi! Nema u tome zla?
Recite mi stoga čega ste se odrekli na dan svojeg krštenja? Ili pod kojim uvjetima vam je krštenje dano? Nije li uvjet bio davanje zavjeta pred nebom i zemljom, u prisutnosti Isusa na oltaru, da se odričete Sotone i svih njegovih djela i njegovog sjaja za čitavi vaš život – drugim riječima da ćete se odreći grijeha i užitaka i taštine svijeta? Nisi li obećao da ćeš spremno slijediti stope raspetog Boga? Dobro, nije li to upravo kršenje tih obećanja koje ste dali na vašem krštenju i oskvrnjivanje tog sakramenta milosrđa?
Ne obezvrijeđuješ li tako i sakrament potvrde, razmijenjujući križ Isusa Krista, kojeg si primio, za tašto i razmetljivo oblačenje, time što se sramiš križa, koji bi trebao biti tvoja slava i tvoja radost? Sv. Augustin nam kaže da oni koji idu na plesove zaista odbacuju Isusa Krista da bi se dali đavlu. Kako je to strašno! Istjerati Isusa Krista nakon što smo ga primili u naša srca!
"Danas se oni", kaže sv. Efraim, "ujedinjuju s Isusom Kristom, a sutra s đavlom." Jao! Kakav Juda je takva osoba koja, nakon što je primio našeg Gospodina, ide prodati Ga Sotoni na tim okupljanjima, gdje će se sjedinjavati sa svime što je najpokvarenije!
A kada se radi o sakramentu ispovjedi, kakvo proturječje je takav život! Kršćanin, koji bi nakon jednog grijeha trebao provesti ostatak svog života u pokori, misli samo kako će se odati tim svjetovnim užicima!
Mnogi tako oskvrnjuju i sakrament posljednje pomasti čineći nepristojne pokrete stopalima, rukama i čitavim tijelom koji će jednoga dana morati biti posvećeni svetim uljima.
Ne vrijeđa li se tako i sakrament svetog reda zbog prezira prema uputama župnika? A kada se radi o sakramentu ženidbe, jao! Kakve nevjere se smišljaju na takvim okupljanjima? Čini se kao da je sve dopušteno. Kako slijep mora biti svatko tko misli da u tome nema zla...
Koncil u Aix-la-Chapelleu zabranio je plesanje, čak i na vjenčanjima. A sv. Charles Borromeo, nadbiskup Milana, kaže da se daju tri godine pokore onome tko je plesao i da mu se, ako se opet vrati plesu, mora zaprijetiti izopćenjem. Ako u tome nema zla, zar su bili u krivu Sveti Oci i Crkva? Ali tko ti kaže da u tome nema zla? To može biti samo propalica, ili lakomislena i svjetovna djevojka, koji pokušavaju ugušiti svoju grižnju savjesti najbolje što znaju. Dakle, postoje svećenici, kažeš, koji ne pričaju o tome u ispovjedaonici ili koji, iako ne dopuštaju plesove, ne odbijaju dati za njih odriješenje. Ah! Ne znam radi li se o svećenicima koji su slijepi, ali siguran sam da oni koji traže nemarne svećenike traže putovnicu za put u pakao. Što se mene tiče, da sam ja išao plesati, ne bi htio primiti odriješenje dok nisam donio čvrstu odluku da se tome više neću vraćati.
Poslušaj sv. Augustina i vidi je li plesanje dobro djelo. On nam kaže da je „plesanje propast duša, dokidanje svake pristojnosti, sramotna predstava, javno priznanje zločina.“ Sv. Efraim ga zove „propašću ćudorednosti i okrijepom za poroke.“ Sv. Ivan Zlatousti: „Školom javne nečednosti“. „Ovdje je djevojka koja pleše“, kaže sv. Ambrozije, „ali ona je kći preljubnice jer bi kršćanska žena naučila svoju kćer čednosti, primjerenom osjećaju srama, a ne plesanju!“
Jao! Koliki mladi koji otkada idu na plesove ne idu na sakramente, ili čine to samo da bi ih oskvrnuli! Kolike su jadne duše tamo izgubile svoju vjeru! Kolike nikada neće progledati u vezi svog nesretnog stanja prije negoli se sruče u pakao!
