Prije 47 godina došao je jedan nadbiskup koji je zračio radošću iz biskupskoga dvora u Fribourgu (Švicarska) sa vrijednim dokumentom u rukama. To je bila uredba o priznaju našega Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. koju je biskup Charrière upravo potpisao. Radosti male bogoslovske obitelji nije bilo kraja. Rođeno je Svećeničko bratstvo. U povelji je kao datum rođenja bio naveden 1. studenoga 1970.
Da je dan nastanka Bratstva pao upravo na Sve svete za nadbiskupa Lefebvrea nije bila slučajnost. On sam je naime rekao: ,,Nije li to vodila Providnost? Taj datum, 1. studenoga 1970., je u mojim očima jedan glavni događaj u našoj povijesti. To je službeni datum rođenja Bratstva. Na taj ga je dan Crkva donijela na svijet“. Božja Providnost je dakle tako odlučila. Bog je htio da utemeljenje Bratstva bude takoreći usidreno u općinstvu svetih.
Vjerujem da je Bog imao različite razloge za taj odabir:
1) Naš utemeljitelj primio je od Boga poslanje da usred sveopćega propadanja Crkve obnovi svetost svećenstva, a time i kršćanskoga života. I tako nam se čini samorazumljivim da nam Bog svima govori: ,,Kod ovoga djela obnove morate promatrati svece, prema njima se usmjeravati. Ne smijete gledati ni lijevo ni desno, na nove ideje i misli vodilje koncilske Crkve, kao ni na nove uzore i idole koje se danas hvali – medijske idole i one pastire u Crkvi (biskupe, pa do samoga pape) koji to žele biti. Ne, morate vaš pogled usmjeriti prema mnoštvu svetaca, na primjer koji su nam dali, na misli vodilje koje su ostvarili“.
2) Sveci su u svemu naši primjeri. Oni predstavljaju dvijetisućljetnu Tradiciju Crkve. Svi sveci su svjedoci nepromjenjive Tradicije. Nema nijednoga sveca koji bi bio ekumenist, liberalan i prilagođavao se svijetu. Naprotiv, oni su se borili protiv moderne zablude i ideologije. Primjerice, bl. Pio IX. osudio je modernu vjersku slobodu, a veliki sv. Pio X. osudio je modernizam. Oni su svjetleći dokaz za neiscrpnu životnu snagu Crkve. Svi su oni sveti postali po tradicionalnoj liturgiji, tradicionalnome katekizmu i tradicionalnoj disciplini. Samo Tradicija može pobuditi novi život. Danas se Tradiciju prezire, označuje je se kao zastarjelu i izumrlu. Tradicionalnu liturgiju se izruguje, uspoređuje ju se s mumijom koja nema u sebi života. No istina je suprotna. Danas su redovi koji najbrže rastu upravo oni koji slijede Tradiciju. S druge strane, upravo modernizirani redovi odumiru. Već u osamdesetim godinama rekao je kardinal Ratzinger da će u SAD-u ženske redovničke zajednice jednoga dana ostati samo sjećanje na prošlost.
Oni će nam pokazati put u budućnost. Budemo li ih slijedili, ne možemo pogriješiti. Vjerujem da je to miraz koji je Bog dao Bratstvu na njegov dan utemeljenja kao popudbinu. Svi brojni sveti svećenici na Nebu trebaju nama svećenicima i bogoslovima biti uzori koji će privlačiti. Ali i vi, dragi vjernici, imate tolike brojne svijetleće putokaze u nemjerljivom mnoštvu svetih kršćana, koji su se posvetili u laičkome staležu. Neka nas današnji blagdan neprestano podsjeća na to da u današnjemu vremenu imamo posebnu zadaću: da u vremenu desakralizacije svih područja života ponovno otkrijemo ideal kršćanskoga savršenstva, da ga cijenimo i da mu težimo svim silama.
3) Sveci čine Božju obitelj. Toj obitelji pripadamo i mi. Mi živimo u toj obitelji. Očima vjere vidimo da nam oni stoje blizu i da s njima možemo povjerljivo razgovarati. Oni nam pomažu, tješe nas u našim nevoljama! Danas je to jako važno jer se tradicionalne vjernike često gura prema rubu, izolira i progoni. Jedan svećenik rekao nam je nedavno da se danas u Crkvi sve može raditi, što je Bog zabranio, ali čim jedan svećenik pokaže samo malo sklonosti prema Tradiciji, odmah ga se progoni. Zato je dobro znati da nismo sami, da nismo izolirani, nego da se nalazimo u zajedništvu svetih koji su trebali proći istu sudbinu kao mi. Sveci nas zato ohrabruju da bismo išli putem svetosti, da bismo ustrajali u životnim teškoćama.
4) Čini mi se da nam Bog s blagdanom Svih svetih poručuje još jedno. Bratstvo je međunarodno. A to su i sveci. Kao što smo čuli, oni dolaze iz svih puka, naroda i jezika. Ta univerzalnost je začuđujuća. U slavnome mnoštvu svetaca nalaze se ljudi iz obaju spolova, svih naroda, temperamenata, životnih dobi i staleža. To je mnogostruka i raznolika mješavina ljudi koji unatoč velike različitosti ipak izgrađuju duboki i čudesni sklad i jedinstvo koje možemo usporediti sa suzvučjem najrazličitijih instrumenata u simfonijskome koncertu. Tako dakle sveti korovi svetaca zajedno s anđelima opjevavaju veličanstva Božjih savršenosti. Uz to je svaki svetac poput zrake savršenosti Božje. Mnoštvo svetaca poput prizme daje odbljesak različitih vidika nepodijeljene, jednostavne slave Božje.
U tome se nalazi za nas Bratstvo velika pouka. Njegovi članovi kao i vjernici dolaze iz svih dijelova svijeta, jedan uistinu raznoliki skup. Ta mnogostrukost ipak izgrađuje jednu jedinu obitelj, ujedinjenu u zajedničkoj vjeri, istoj nadi i ljubavi Kristovoj. Zato se ne smijemo nikada zaokupljati onime što nas dijeli, nego trebamo uvijek imati pred očima ono što nas ujedinjuje.
Najdublji temelj našega jedinstvo je naravno naš Gospodin Isus Krist, čiji smo udovi postali po božanskim krepostima i kojemu se uvijek približavamo po nasljedovanju Njegova primjera. U Kristovoj duši nalazi se sva svetost, savršeno ujedinjena. Iz nje su crpili svi sveci i u svakoj od njihovih duša svjetlila je posebna zraka, odbljesak te svetosti Kristove duše u bezgraničnome bogatstvu oblika.
I mi možemo i trebamo crpiti svakodnevno iz božanskoga Srca Isusova milost za milošću. Neka nam to božansko Srce na današnji blagdan Svih svetih i obljetnicu utemeljenja našega Bratstva podari novo izlijevanje milosti posvećenja. Neka svi mi, članovi Bratstva i vi, dragi vjernici, postanemo ispunjeni novom težnjom da nasljedujemo svece, da koračamo putem savršenstva, da se ne damo obeshrabriti naporima i teškoćama s kojima se susrećemo. To bi bila velika pogreška, koju nažalost mnogi počinjaju.
,,Ako su toliki sveci uspjeli, zašto ne bih i ja! Želim postati svetim pod bilo koju cijenu!“. To mora biti naše načelo. Jer nema ničega na ovome svijetu za što bi se vrijedilo potpuno predati od ovoga svetoga poduhvata na koji smo uostalom svi mi pozvani. Neka nam u tome pomogne Kraljica svih svetih. U njoj se nalazi punina svetosti, iako drukčije nego u Kristu i nitko nije tako sposoban voditi nas sigurno i bez lutanja na putu prema Nebu da bismo jednom onamo pristigli gdje ćemo se radovati sa slavnim mnoštvom stanovnika Neba, da se s njima divimo Kristovoj slavi i da u Njemu slavimo trojedinoga Boga u vijeke.
p. Stefan Frey
(Propovijed održana u Zagrebu na blagdan Svih svetih 2017. god.)
