,,Ali Papa je tako rekao!’’: Isprike koje nam možda baš i neće pomoći na Sudnji dan
Ljudi nerijetko teško sude o suvremenim problemima, jer su nam trenutačna događanja odveć „blizu” da bismo ih mogli jasno sagledati. Osjećamo kako smo previše uronjeni u njih, gotovo kao da gazimo po vodi, nastojeći se ne utopiti. Jedan od uspješnih načina stjecanja perspektive jest vratiti se unatrag, u druga krizna razdoblja te nastojati promišljati kakve su bile implikacije tih kriza po katolike koji su ih proživljavali. Pokus koji slijedi poprimit će oblik hipotetičnih dijaloga između Krista i duše na njenome sudu.
Scenarij br. 1 odvija se godine 366.
Sudac: O, kršćanska dušo, zašto si se drznula pjevati pjesme arijanizma, s refrenom „bilo je vrijeme kada On nije postojao”? Jer, istina glasi, nije bilo vremena kada Ja nisam postojao. Ja sam vječni Sin vječnoga Oca.
Duša: Pa… bila sam zbunjena kad je Papa Liberije potpisao sporazum s carem. Svi su govorili kako je Papa priznao da ima prostora za raspravu, znaš, za elastičnost u formulama… da nije sve crno-bijelo…
Sudac: Nisi smjela to učiniti. Moja Crkva oduvijek ispovijeda moje božanstvo. Kada se pojavio Arije, smjesta je osuđen kao krivovjernik. Istina je svečano utvrđena na Nicejskome saboru te je moji sveti sve otad brane.
Duša: Pa je li na meni bilo suditi? Slušajući proturječne stvari, pomislila sam: „Ako je Papa zbunjen, kako se onda od mene može očekivati da budem sigurna?” Ne trebamo li jednostavno slijediti Papu?
Sudac: Kažeš: „Je li na meni bilo suditi?” Pa po krštenju i krizmi dao sam ti Duha Istine kako bi razlikovala istinu od laži, kao i dužnost poznavanja svoje vjere, kako bi je slijedila do smrti.
Duša: A što je s Papom, stijenom na kojoj je Crkva izgrađena?
Sudac: Papinstvo sam uspostavio kao čuvara nepromjenljivih istina Vjere i prepreku protiv novotarstva. Radi toga se naziva stijenom, a ne pijeskom. Taj Liberije, moj trideset i šesti Papa, nije bio dostojan svoje dužnosti; pokolebao se u trenutku kada je trebao ostati postojan. Promatrajući unaprijed, kažem ti kako će biti jedini Papa među pedeset i četiri biskupa Rima od svetoga Petra do svetoga Gelazija koji neće biti čašćen kao svetac.
Duša: Posramljena sam. S pravom bivam osuđena poradi svoga propusta u vjeri. Smiluj mi se, Gospodine!
Sudac: Bit ću blag prema onomu prema kojemu budem blag, i iskazati milosrđe onomu kojemu ga iskažem. Anđeli, vodite ovu dušu u oganj čistilišni, kako bi se očistila od svojih mana.
* * *
Scenarij br. 2 odvija se godine 638.
Sudac: Prijatelju, zašto si prihvatio i promicao pogubnu zabludu kako imam samo jednu volju, onu božansku, uz dvije naravi, božansku i ljudsku? Nisi li uvidio kako ta zabluda vrijeđa moju ljudskost i moje poslanje poprimanja, ozdravljanja, i uzvisivanja svega što je u čovjeku?
Duša: Ali, Gospodine, Gospodine, samo sam slijedila što je Papa Honorije napisao u svome pismu patrijarhu Sergiju, u kojemu se odrekao pisaca koji spominju „dvije volje.” Kao što znadeš, mnogi slijede to pismo.
Sudac: Crkva je već iznijela istinu o Meni. Vjernici je poznaju. Papa Honorije se ogriješio o svoju dužnost. Njegova riječ ne znači ništa, ukoliko proturječi tradicionalnome nauku Crkve. Oni koji ga u slijede u ovome pitanju, daleko od toga da bi bili opravdani, dionici su njegove nevjere.
Duša: No, nije li njegova krivnja što me zaveo?
Sudac: Mogla si i trebala drugačije postupiti. Smatraš li se upućenim katolikom?
Duša: Pa, mislim da jesam.
Sudac: Bila si pismena u vrijeme kada je to bila rijetkost. Imala si mogućnost učiti, i učila si. Znala si — ili si makar lako mogla saznati — koja je tradicionalna vjera Crkve.
Duša (crveneći se): Da, Gospodine, istina je sve što kažeš.
Sudac: Nasljednik Pape Honorija, Papa Martin I., pokazat će svemu svijetu nepokolebljivu vjernost koju očekujem od svojih pastira. Martin će sazvati sinodu na kojoj će osuditi monoteletizam, odvažno se suprotstavivši caru. Bit će uhićen, bačen u zatvor te prognan do smrti, a kasnije čašćen kao mučenik. Treći ekumenski sabor u Carigradu do kraja će odbaciti i posljednje ostatke ove zablude i osuditi Honorija riječima koje ću im ja nadahnuti: „Utvrđujemo da se izbacuje iz svete Crkve Božje i anatemizira Honorije koji nekoć bijaše Papa staroga Rima, radi onoga što smo našli da je napisao Sergiju, gdje je u svakome pogledu slijedio gledište ovoga potonjega i potvrdio njegov bezbožni nauk.” Papa Leon II., podržavajući ovu anatemu, napisat će: „Honorije…je pristao na onečišćenje neokaljane vladavine apostolske predaje, koju je primio od svojih predšasnika.” Osudit će ga kao onoga tko „nije, postavši apostolskim autoritetom, ugasio oganj krivovjerna nauka koji se pojavio, već je svojim nemarom ubrzao njegovo širenje.” Kako su Martin I., Leon II., i nebrojeni drugi Pape, poznavali i naučavali istinu Vjere, a Honorije ne?
Duša: Ne bih znala, Učitelju.
Sudac: Jer su odlučno odbacivali svaku profanu novotariju te se „iskreno zauzimali za vjeru nekoć predanu svetima,” kako je rekao moj sluga Juda. Svakome sam predanu pastiru stada omogućio upoznati i dalje predati istinsku Vjeru, baš kao što sam svakoj iskrenoj kršćanskoj duši omogućio primiti i prigrliti tu istu Vjeru, sve do spasenja.
Duša: Sada uviđam kako sam bila nemarna!
Sudac: Nisam li u Svetome Pismu osudio lažne proroke i lažne učitelje? Kao i one koji ih slijede?
Duša: Jesi.
Sudac: Tko god iskrivljuje riječ Božju predanu po Pismima i Predaji, lažni je prorok. Nije li tako?
Duša: Jest.
Sudac: Stoga je Papa koji to čini jednako tako lažni prorok i lažni učitelj.
Duša: Jest, to je zaključak koji slijedi.
Sudac: Stoga je pravedno da te osudim na temelju tvojih vlastitih riječi. Anđeli, svežite mu ruke i noge, i bacite ga van u tminu!
* * *
Scenarij br. 3 odvija se godine 1332.
Sudac: Čudi li te što bezbrojne duše pravednika već uživaju viđenje moje božanske slave?
Duša: Ne razumijem pitanje, Učitelju.
Sudac: Pripadala si papinskome sudu, zar ne? Kao njegova članica, proslavila si se usvajanjem i obranom postavke Pape Ivana XXII. kako pravedne duše bivaju uvedene u blaženo viđenje tek na kraju vremena, o općemu uskrsnuću.
Duša: Jest, bila sam njegovim odvjetnikom, i pomagala mu u istraživanju kojim je potkrijepio taj svoj stav.
Sudac: Njegov je stav bio stravično pogrješan. Svjedočanstvo Pisama, Crkveni oci, Naučitelji, kao i neprekinuta vjera puka— redom mu se protive. Kako si se drznula pomagati Papi u njegovu bezumnu promišljanju?
Duša: Doimalo se poput teme otvorene teološkoj raspravi. Mislim da mi je jedan njemački kardinal rekao kako...
Sudac: Nije na tebi odlučivati što je otvoreno raspravi, a što ne.
Duša: Ali, što ako Papa odluči da je nešto otvoreno raspravi?
Sudac: I on je obvezan istom vjerom kao i svaki drugi kršćanin. Štoviše, još je više obvezan negoli svi drugi te se mora pokazati odlučnim u odupiranju svakoj devijaciji, inovaciji, ili pomutnji, pa i najmanjoj. Ono što se može oprostiti nekome nižega položaja, ne može se oprostiti vrhovnome pastiru.
Duša: Želiš reći da sam trebala odbiti surađivati s njime u toj stvari?
Sudac: Jest — utoliko više što je Papa ustrajao na svojim idiosinkratskim gledištima. Moji mjesni podanici, uključujući biskupa Guillaumea Duranda, dominikanca Thomasa Waleysa, franjevca Nikole od Lire, kardinala Fourniera, i kralja Filipa, odvažno su se usprotivili Ivanovoj zabludi i zbog toga trpjeli, priskrbivši tako velike zasluge za svoje duše. Štoviše, kažem ti, istražujući srca ljudi, prije no što na zemlji prođu dvije godine, Papa će povući svoju zabludu, i umrijeti u pokajanju.
Duša: Istina uvijek pobjeđuje.
Sudac: Tako je — u onima koji je traže i koji prianjaju uza nju, ma što bilo.
Duša: Što će se dogoditi nakon smrti moga gospodara?
Sudac: Kardinal Fournier postat će Papa Benedikt XII. Jednim od svojih prvih poteza, svečano će papinskom bulom proglasiti suprotno od onoga što se njegov prethodnik trudio naučavati: duše pravednih, bilo smjesta, ili nakon potrebnoga čišćenja, bivaju primljene u blaženo viđenje te potom čekaju uskrsnuće mrtvih i sveopći sud.
Duša: Ali, Gospodine, da si mi samo dao živoj dočekati tu papinsku bulu, bila bih zauzela ispravnu stranu!
Sudac: Ne, u tome griješiš, prijatelju. Sjeti se moje prispodobe o bogatašu i Lazaru? Prikladna je za tvoj slučaj... znadem da bi bio postao nepokorni krivovjerac te bi tvoja vječna kazna bila još i gora. Stoga sam te milosrdno pozvao sada, na manju kaznu.
Duša: Prigibam koljena pred tvojom odlukom i prihvaćam tvoju pravednu kaznu.
Sudac: Anđeli, uzmite ovoga odvjetnika i vodite ga na mjesto gdje će se osjećati kao kod kuće — s pismoznancima i farizejima koji su mijenjali zakon Božji kako bi ga prilagodili ljudskim predajama svoga kulturnoga okruženja.
* * *
Ima li još u povijesti utemeljenih scenarija koje bismo mogli zamisliti? Jest, ali će morati malko pričekati. Ova nam tri scenarija u svakom slučaju pomažu uvidjeti kako postoje isprike kojima se nikada ne bismo smjeli služiti kada je u pitanju prianjanje uza kršćanski nauk o vjeri i moralu. To je naša odgovornost; ne možemo je se odreći i pokušati svaliti krivnju na nekoga drugoga.
dr. Peter Kwasniewski
Izvor: https://www.lifesitenews.com/blogs/but-the-pope-said-so-excuses-that-may-not-help-on-judgment-day
Dodatak:
Sudac: Prijateljice, zašto si me primala u svoje srce prožeto grijehom preljuba? Zar nisi znala da to ne smiješ činiti?
Duša: Pa, Gospodine znala sam da je to tvoja volja dok je tvoj namjesnik na zemlji bio Benedikt XVI. I ti znaš da to nikada za njegova pontifikata kao i za pontifikata Ivana Pavla II. nisam učinila. No papa Franjo je to dopustio kao iznimku na temelju svoje pobudnice Amoris laetitia, i to samo za one koji prođu kroz proces razlučivanja koji vodi svećenik.
Sudac: Nisi li znala za od moje Crkve ponuđenu mogućnost da živite kao brat i sestra? I to iznimno samo u slučaju potrebe odgoja zajedničke djece dok ona ne odrastu, te da ste se tada dužni potpuno razdvojiti, to znači ne samo od postelje nego i od stola.
Duša: Pa, da Gospodine znala sam, jedan svećenik mi je to objasnio još prije 15 godina, no papa Franjo je uzeo u obzir da mnogi ne mogu dugo u tome izdržati, pa ti znaš da sam imala svoje potrebe.
Sudac: Te potrebe, kako kažeš, dane su ti da bi se u svetom ženidbenom savezu često i rado sjedinjavala sa svojim mužem i za moje kraljevstvo rađala i odgajala djecu. Tako bi da nisi koristila kontracepciju prije nego te tvoj muž nepravedno napustio začela i rodila osmero djece, ovako si ih rodila samo troje. Nakon sedam kćeri podario bih vam sina. On bi postao sveti biskup.
Duša: Ali, Gospodine zar sam trebala ostati sama cijeli svoj život, pa ti znaš da sam nepravedno ostavljena. Zar sam trebala raditi i sama odgajati troje male djece. Ja to jednostavno nisam imala snage.
Sudac: Zar ti nisi znala da ja nikada u svojoj providnosti ne dopuštam križ koji se ne bi mogao nositi? Tvoje molitve i vapaji u samoći došli bi do mene i ja bih ti poslao pomoć po tvojoj rodbini, prijateljima, znancima, susjedima i kolegicama s posla. Ti bi duhovno rasla i nakon 2 godine počela svaki dan moliti krunicu za svoga muža. Ja bih mu po zagovoru svoje Bezgrješne Majke podario posebnu milost i on bi se vratio k tebi.
Duša: Pa kako sam ja to sve mogla znati?
Sudac: Zar ti nisi znala da te ljubim?
Duša: Jesam Gospodine, znala sam.
Sudac: Zar ti nisi znala da sam ja milosrdan?
Duša: Jesam Gospodine, znala sam.
Sudac: Zar ti nisi znala da sam ja i pravedan?
Duša: Jesam Gospodine, znala sam.
Sudac: Iz tvojih te usta sudim, nemarna dušo. Pred mene si došla s tri teška (smrtna) grijeha. Zbog tvojih brojnih dobrih djela tvoje vječne muke će biti malo ublažene.
Duša: Ali Gospodine kako je to moguće? Pa ja sam samo bila poslušna papi.
Sudac: Mogla si i morala znati bolje! U mojoj Crkvi uvijek vrijedi pravilo svete poslušnosti, nikada bezuvjetne. Zar u mome svetom Evanđelju nisam jasno dao do znanja da je preljub teški grijeh? Zar vam moj sveti sluga Pavao nije u svojoj poslanici dao do znanja da drugog Evanđelja ne može biti?
Duša: Ali Gospodine, papa Franjo je u Amoris laetitia broj 303. pojasnio da si TI takvo moje ponašanje zahtijevao u konkretnoj složenosti mojih ograničenja.
Sudac: Kako bih ja mogao zahtijevati da netko živi u smrtnom grijehu? Anđeli, svežite joj ruke i noge i bacite je u oganj vječni!
Marin Milković, Franjevački svjetovni red, Mjesno bratstvo Siget
