Povodom pohoda mons. Fellaya Hrvatskoj i svete Mise u Zagrebu više je hrvatskih medija prenijelo obavijest o tom događaju.
Posebno izdvajamo prilog Večernjeg lista: Tko su lefebvreovci?
Radi potpunijeg uvida, donosimo odgovore koje je p. Marko Tilošanec dao na novinarska pitanja (na temelju kojih je Večernji list sastavio članak):
1. Svećeničko bratstvo sv. Pija X. ima prilično negativnu sliku u javnosti. Zašto?
Ubrzo nakon što je nadbiskup Lefebvre osnovao Bogosloviju u Econeu, njegovo djelo postalo je smetnja francuskim biskupima. Oni nisu mogli prihvatiti da postoji mjesto na kojem se formiraju svećenici u tradicionalnom duhu. Uslijedile su lažne optužbe i neregularni postupak kojim je Bratstvu oduzeto crkveno priznanje, a to stanje održalo se do danas. Unatoč tome što danas službenici Crkve dijalogiziraju i pokazuju otvorenost prema svim mogućim religijama i svjetonazorima, ta ista mjerila ne vrijede za katolike koji žele čuvati isti nauk i tradiciju koja je bila na snazi u Crkvi kroz sve vijekove. Papa Benedikt govorio je u diktaturi relativizma u svjetovnom području i možemo s pravom to načelo primijeniti na stanje u Crkvi – sloboda i tolerancija priznaju se svima, samo ne prema onima koji ustraju na objektivnom značenju vjere.
2. Kritičari ste Drugog vatikanskog koncila?
U evanđelju stoji, a i stara poslovica nam kaže, da se drvo poznaje po plodovima. Unatoč nebrojenim obećanjima i predviđanjima da će nakon Drugog vatikanskog uslijediti novo proljeće Crkve, to se nažalost nije dogodilo. U svim zapadnim zemljama vjera je u konstantnom opadanju – tome svjedoče svi vjerski pokazatelji poput broja krštenja, vjenčanja, svećeničkih zvanja, pohađanja Mise, a u zemljama poput Njemačke i Nizozemske prodaju se na stotine crkvi. Glavni uzrok tome mnogivide u sekularizaciji koja je zahvatila moderno društvo, no upravo je tu bila kardinalna greška u usmjerenju koje je zauzeo Drugi vatikanski sabor – koji umjesto da se suprotstavio tom trendu i tako zaštitio vjernike, išao je za prilagodbom tom svijetu. Kao kad nadire poplava pa umjesto da podignemo, još spuštamo brane. Prema riječima pape Ivana XXIII., otvoreni su prozori, no kroz njih je ušao samo okuženi zrak.
3. Zašto ste npr. protivnici nove mise, koju je on uveo?
Novi obred Mise jedan je od najočitijih pokazatelja tog usmjerenja, gdje je bogoslužje Crkve gotovo potpuno prilagođeno obredima nekatoličkih zajednica i to onih koji ne dijele našu vjeru u temeljne istine, poput Kristove stvarne prisutnosti i misne žrtve. Staro doktrinarno pravilo glasi: lex orandi – lex credendi, način na koji molimo u bogoslužju odgovara našoj vjeri. A ako sada naše bogoslužje odgovara izrazu vjere koji imaju nekatolici, jasno je da će to utjecati na našu vjeru, što stvarnost zaista potvrđuje. Iz tog razloga Bratstvo sv. Pija X. čvrsto se drži tradicionalnog bogoslužja jer je ono jamstvo očuvanja i jačanja naše vjere.
4. Ne pristajete ni na pričest na ruku?
Pričest na ruku jest opet najjasniji primjer revolucionarnih reformi jer su nju prethodno uveli upravo protestantski reformatori u 16. st. kako bi narod preodgojili u vjeri da Krist u hostiji nije stvarno i trajno prisutan, nego da je to samo simbol. Ako vjerujemo da je Krist prisutan pod svakom i najmanjom česticom, zaista ne možemo postupati prema posvećenoj hostiji kao da se tu radi o običnom kruhu. Istraživanja pokazuju očito opadanje vjere u stvarnu prisutnost među katolicima i poboljšanju može voditi samo stav dubokog poštovanja prema ovom velikom otajstvu naše vjere.
5. Otvoreno ste protiv međureligijskog zajedništva?
Sam razum govori nam da tvrdnje koje su međusobno oprečne ne mogu biti sve istinite i da radikalno suprotna vjerovanja o Bogu ne mogu sva voditi k Bogu. Iz tog razloga ne možemo postupati kao da su sve religije jednake i vode k Bogu jer bi to bilo veliko zavaravanje – kako samih sebe, tako i drugih.
6. Kako gledate na pontifikat pape Franje?
Ovaj pontifikat možemo smjestiti u slijed pokoncilskih papa koji nastoje provesti u djelo usmjerenje Drugog vatikanskog – reformama, stavovima i postupcima kojima se pokušava s jedne strane biti vjeran Crkvi, a s druge udovoljiti svijetu. Tako možemo protumačiti brojne izjave koje su naišle na veliku zbunjenost kod vjernika.
7. Ipak, on je Bratstvu podijelio mogućnost ispovijedanja tijekom Godine milosrđa. Je li to svojevrsno priznanje i rehabilitacija?
Zanimljiva je činjenica da je papa još kao nadbiskup Buenos Airesa primio životopis nadbiskupa Lefebvrea i da mu se knjiga toliko svidjela da ju je čak dvaput pročitao. Prethodno je već jednom pohvalio Bratstvo zbog našeg neumornog rada. Odatle možemo zaključiti da on gaji određene simpatije prema nama, tim više jer je ovu odluku donio samoinicijativno, dotle da je i samo Bratstvo o tome saznalo iz novina. No s druge strane, po papinim uputama je potpuno zabranjeno služenje tradicionalne Mise Franjevcima Bezgrešne – jednoj mladoj rastućoj zajednici koja je time praktički uništena. Papa Franjo je zato osoba koja iskače iz određenih okvira. Zahvalni smo na ovom činu blagonaklonosti i nadamo se da će to poslužiti kao model za ono što Bratstvo oduvijek želi – regularizaciju odnosa s crkvenim vlastima. Na tom polju poduzeti su veliki koraci za pape Benedikta, ali konačni dogovor nije postignut zbog inzistiranja da prihvatimo opravdanost pokoncilskih reformi. Nadbiskup Lefebvre želio je pod svaku cijenu sačuvati povezanost s Petrovim nasljednicima, ali pritom ne uzmičući od načela vjernosti katoličkoj tradiciji. Čini se da bi papa Franjo mogao biti spreman na isti način kao kod ove odluke zanemariti razlike i vratiti Bratstvu sv. Pija X. ono što mu je nepravedno oduzeto. Vjerujemo da bi to bio jedan veliki korak u rješavanju ove velike krize jer bi tada više vjernika moglo otkriti veliko blago koje Crkva čuva u svom tradicionalnom bogoslužju i nauku.
8. Čini se kako je papa Franjo sklon homoseksualcima, kako na to gledate?
To je jedan od jasnih primjera kako u praksi funkcionira pokoncilsko usmjerenje – s jedne strane papa ističe svoju vjernost objavljenom katoličkom nauku, a s druge postupa na način kojim se to dovodi u pitanje. Papa u središte svog djelovanja stavlja pojam milosrđa, no pravo milosrđe znači ne udovoljavati neurednim prohtjevima pojedinaca, nego upozoriti na njih i pomoći grešniku da se obrati, da uskladi svoje djelovanje sa zahtjevima evanđelja. Isus nije grešnike puštao da ostanu u svojim grijesima, nego je kazao: ,,Idi i ne griješi više".
9. A na najavu popuštanja oko "razvoda" crkvenog braka?
Vjerujemo da je Crkva božanska ustanova i da se ne može dogoditi da proglasi nauk koji bi bio u suprotnosti s objavljenim istinama vjere. Ipak, ona je ustanova koja se sastoji od ljudi i tu postoji mogućnost zlouporabe na praktičnoj razini, kao što je to nažalost slučaj na nebrojenim područjima. Crkva ne može poništiti valjano sklopljeni brak, nego samo utvrditi da u konkretnom slučaj brak nije valjano sklopljen jer nisu bili ispunjeni potrebni uvjeti. Uvijek se vodila pomna briga da se točno ispita činjenično stanje i zato je Crkva propisivala detaljni postupak. S obzirom na trenutno stanje krize vjere u kojemu se Crkva nalazi, pojednostavljivanje postupka moglo bi otvoriti veći prostor za zlouporabe i tako katalizirati postojeće stanje.
10. I na kraju, kakav je status Bratstva u Hrvatskoj (koliko ima svećenika Hrvata i dr.) te koji su planovi za budućnost?
Bratstvo je sa svojim apostolatom u Hrvatskoj započelo prije 3 godine. Dosad je postignut značajan napredak – dobili smo prvog svećenika iz Hrvatske, a interes za tradicionalnom latinskom Misom sve više raste, poglavito među mladima. U mogućnosti smo držati Mise u neredovitim terminima u Zagrebu i Splitu, a cilj nam je omogućiti svim vjernicima privrženim tradiciji Crkve pristup sakramentima i vjerskoj pouci na redovitoj bazi, svojom trajnom prisutnošću u našoj domovini. Duboko smo uvjereni da je to doprinos koji je potreban za duhovnu, moralnu i društvenu obnovu našeg naroda.
*****
Podsjećamo također na intervjue koje je p. Tilošanec već prije dao dvama internetskim portalima:
