Malo mjesto Lu u sjevernoj Italiji, smješteno je u ruralnom djelu oko 90km istočno od Torina. I danas bi ono još bilo nepoznato da majke iz Lua nisu 1881. donijele jednu odluku koja je imala važne posljedice.
Najdublja želja mnogih od tih majke bila je da njihovi sinovi postanu svećenici ili da kćeri u potpunosti predaju svoj život Božjoj službi. Pod vodstvom župnog svećenika, Msgr. Alessandra Canara, okupljale bi se svakoga četvrta na klanjanju pred Presvetim Sakramentom moleći Gospodina za zvanja. Primale bi Svetu Pričest svake prve nedjelje u mjesecu s tom istom nakanom. Nakon Mise, sve bi Majke molile određenu molitvu moleći za svećenička zvanja.
Kroz molitvu povjerenja tih majki i otvorenost drugih roditelja, stvorila se atmosfera duboke radosti i kršćanske pobožnosti u obiteljima, zbog čega je djeci bilo lakše prepoznati svoje zvanje.
Kada je Gospodina rekao: „Mnogo je zvanih, ali malo je izabranih.“ (Mt 22,14) možemo vidjeti da se mnoge zove, a da se samo nekolicina odaziva na poziv. Nitko nije očekivao da će Bog čuti molitve tih majki na tako dramatičan način.
Iz malog mjesta Lu došlo je 323 zvanja: 152 svećenika (dijecezanskih i redovnika) i 171 časnih sestara u 41 različitoj kongregaciji. Oko tri ili četiri zvanja dolazilo je iz jedne obitelji.
Najpoznatiji primjer je obitelj Rinaldi iz koje je Bog pozvao sedmero djece. Dvije kćeri su postale sestre Salezijanke, obje poslane u San Domingo kao misionarke. Pet sinova postali su svećenici i svi su se priključili Salezijancima. Najpoznatiji od braće Rinaldi bio je blaženi Filip Rinaldi koji je postao treći nasljednik svetog Ivana Bosca kao poglavar Salezijanaca. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 29. travnja 1990. U stvari, većina zvanja iz tog malog mjesta završilo je u Salezijancima što nije slučajnost budući da je sv. Ivan Bosco posjetio Lu četiri puta u svom životu.
Svetac je bio na mladoj Misi svog duhovnog sina Don Filipa Rinaldija u njegovom rodnom selu. Filip se uvijek rado prisjećao vjere obitelji iz Lua opisujući je kao..."vjeru koja je činila da naši očevi i majke kažu: "Gospodin nam je dao djecu, tako da ako ih On poziva mi ne možemo reći ne.""
Don Luigi Borghina i don Pietro Rota živjeli su duhovnost Don Bosca tako vjerno da je prvi dobio ime „brazilski Don Bosco" a drugi "Don Bosco iz Valtelline".
Papa Ivan XXIII. jednom je rekao sljedeće u vezi jednog drugog zvanja iz Lua, njegovoj ekscelenciji, Evasionu Colliju, nadbiskupu Panne: "On je trebao postati papa, a ne ja. On je imao sve što je bilo potrebno da postane veliki papa."
Svakih deset godina, svećenici i sestre rođeni u Luu okupili bi se iz cijeloga svijeta. Vlč. Mario Meda, dugogodišnji župnik Lua, opisao je to okupljanje kao pravu proslavu, blagdan zahvale Bogu koji je učinio tako velike stvari za Lu.
Slijedi kratka, jednostavna i duboka molitva koju su molile majke iz Lua za zvanja:
"O Bože, podari mi da jedan od mojih sinova postane svećenik! Ja sama želim živjeti kao dobra kršćanka i želim voditi svoju djecu da uvijek čine što je ispravno, tako da mogu primiti milost, o Bože, da mi bude dopušteno Tebi dati svetog svećenika. Amen."
