Dana 20. kolovoza slavi se prema mjesnom kalendaru na području Mađarske, a također i Hrvatske (poglavito kao suzaštitnika zagrebačke katedrale), blagdan sv. Stjepana, kralja. Tom prilikom je u kapeli Bratstva u Budimpešti (posvećenoj titulu Patrona Hungariae) p. Marko Tilošanec održao sv. Misu i propovijed čiji tekst prenosimo u nastavku.
,,U prvom redu zapovijedam, savjetujem i preporučujem, predragi sine, ako želiš osvijetliti kraljevsku krunu, da katoličku i apostolsku vjeru čuvaš takvim marom i brigom te budeš za uzor svim podložnicima koje ti dade Bog“. Dragi vjernici, ovim riječima potiče sv. Stjepan, prvi mađarski kralj, svoga sina Emerika na vjernost svojemu predviđenomu kraljevskom staležu i poslanju da bi vjerno mogao ispuniti poslanje koje je primio od Boga. Kralj i državni poglavar je poput svakoga drugoga kršćanina pozvan na kreposni, sveti kršćanski život. On mora, kao i svaki vjernik, postati uzor za nasljedovanje Krista, svjetlo svijeta, po kojemu će svi moći pronaći put Kristu. Ali ne samo to: kralj ima jedan viši položaj i odgovornost – a to je za svoju zemlju i sve njezine stanovnike. On nije odgovoran samo za sebe i svoju obitelj, nego za cijelu svoju zemlju. Veliki teret, koji nije lako nositi. Stoga je on još više pozvan težiti prema kršćanskom savršenstvu i svetosti života da bi mogao vjerno ispuniti svoju službu.
Kralj ima zadaću vladati državom radi postizanja naravnih ciljeva: društvenog i gospodarskog napretka, reda, mira, pravde. Ali još više, kao što smo čuli u pismu sv. Stjepana: on je pozvan čuvati i poticati katoličku vjeru da tu vjera koja je od Boga objavljena, ispovijedala i država. To je obveza svih država i državnika – da država službeno podupire katoličku vjeru jer samo u toj vjeri čovjek može pronaći spasenje, dok se ne drugoj strani ne smije podupirati nijedna druga religija, jer sve one vode u propast. Zato katolička vjera mora postati i veza jedinstva. Ona mora postati bitni dio identiteta države i naroda, koji će odatle prožimati i njegovu kulturu i javni život. Moderni nacionalizam naučava da veza jedinstva i ideološka snaga jednog naroda leži u naciji, neovisno od vjere ili morala, ili da vjera u svakom slučaju zauzima jedno sporedno mjesto. Ali na to treba odgovoriti da se bez Boga, bez poslušnosti njegovim zapovijedima i zahtjevima, ne može graditi pravi mir, napredak ni budućnost.
Danas se održava središnje slavlje u hodočašću našega Bratstva u Fatimi. Prekosutra slavimo veliki blagdan koji je najintimnije povezan s fatimskim porukama: blagdan Bezgrješna Srca Marijina. Majka Božja objavila je svoje Srce kao posljednje spasenjsko sredstvo za naš svijet, za ova turbulentna vremena u kojima živimo. Svjedoci smo da naš svijet svakim danom sve više korača u propast. Upravo nedavno je u Kanadi izglasan zakon koji predviđa da se roditeljima koji odgajaju svoju djecu kritički naspram vladajuće džender-ideologije, mogu oduzeti djeca. U europskim zemljama, koje su nekada bile posve kršćanske, gdje su se posve priznavala prava Kristova Kraljevstva, provodi se jedna snažna islamizacija i raskršćanjivanje. Posljednji podaci govore da danas, primjerice, u Frankfurtu ima samo 44% stanovnika njemačkoga porijekla. Gotovo svi drugi su stranci ili useljenici islamske religije. Gospa Fatimska je prorekla da će svijet zbog svojega odbacivanja zakona Božjega biti teško kažnjen. Navijestila je da će cijeli narodi biti uništeni. U kojem smislu treba to razumjeti? Prvo tumačenje koje nam se nameće je da će izbiti svjetski rat ili prirodna katastrofa. No to nije izričito rečeno. Moguće je uistinu da se radi o polaganom, trajnom, ali stvarnom izumiranju naroda. To danas primjećujemo u ovoj kulturi smrti koja vlada u zapadnim zemljama po pobačaju, kontracepciji, džender-ideologiji, gdje roditelji ne žele više imati djecu, dok s druge strane muslimanska populacija uvelike i neprestano raste. Ako se takav razvoj nastavi, kršćani će u velikim europskim zemljama za 20, 30 ili 50 godina postati manjina i muslimani će vladati. Neki svećenici svjedoče da danas u Parizu može biti opasno nositi reverendu jer je lako moguće da svećenika napadnu muslimani. Tako je dramatično postalo u jednom od nekadašnjih glavnih kršćanskih središta.
Zato trebamo prave katoličke državnike koji će poput sv. Stjepana uložiti sve svoje snage da svoje zemlje učine katoličkima. Takav razvoj mogao bi nam se, ljudski gledano, činiti nevjerojatnim, ali za Boga i Bezgrješno Srce Marijino ništa nije nemoguće. Majka Božja nam je obećala da će našemu svijetu donijeti spasenje, a za to traži od nas pobožnost Njezinu Bezgrješnom Srcu. Budimo vjerni Njezinu pozivu – činimo tu pobožnost, pobožnost 5 prvih subota, prikazujemo rado sve naše trudove i napore kao zadovoljštinu za sve uvrede koje se čine protiv Njezina Bezgrješna Srca. Samo tako moći ćemo doživjeti pravu obnovu Kristova Kraljevstva u današnjemu svijetu, pravu obnovu Mađarske i njezino jedinstvo u katoličkoj vjeri – za koje danas posebno želimo moliti, i vladavinu Presvetih Srca Isusova i Marijina. Amen.
