Smatram činjenicom da većina obitelji kroz povijest zapada, a i većina obitelji izvan naše današnje zapadne civilizacije, nije imala ozbiljnijih problema u podizanju svoje djece kroz adolescenciju.
Izgleda da je povezanost obitelji ključna za taj uspjeh. Ali čak i danas u zapadnim društvima, gdje je obiteljska sloga podnijela teške udarce, mnogi roditelji i dalje odrađuju dobar posao u podizanju svoje djece.
Moji kolege i ja znamo mnoge takve roditelje. Dozvolite mi da skiciram složenu sliku njihovih karakteristika:
1. Uspješni roditelji imaju jasan ideal, dobro usredotočen koncept, kakvi odrasli žele da njihova djeca postanu: kompetentni, odgovorni, velikodušni muškarci i žene koji žive samouvjereno po kršćanskim principima. Oni razmišljaju o budućim karakterima svoje djece, a ne toliko o njihovim budućim karijerama.
2. S tom vizijom pred sobom, oni provode čvrst i dosljedan odgoj odgovornosti sve od najranijeg djetinjstva pa kroz adolescenciju. Njihova disciplina kroz srednju školu nastavak je i rafiniran razvoj svega što su i prije podučavali. Oni mijenjaju brzinu i ubrzavaju, ali i dalje ostaju na istom putu.
3. Bez iznimke to su ljudi koji imaju jasna moralna uvjerenja i po njima žive. Kada povremeno drže predavanja svojim tinejdžerima (kao što to rade svi roditelji), oni samo verbaliziraju ono što djeca i sama mogu vidjeti, odnosno ono kako i roditelji sami žive. Drugim riječima, postoji dosljednost između njihovih principa i njihovih djela; uglavnom podučavaju primjerom.
4. Otac ima istaknutiju ulogu u vođenju djece dok prolaze kroz adolescenciju. Surađuje kao partner svoje supruge; ne predaje njoj svu „brigu oko djece“. Otac barem ima veći utjecaj nego što je imao kada su djeca bila mlađa.
5. Ti roditelji su svjesni mnogih moralnih opasnosti za dobrobit njihove djece - za njihovu zemaljsku i vječnu sreću – ali oni nisu previše zaštitnički niti neprijateljski prema društvu. Žele da njihova djeca budu čvrsta, ne „protežirana“ – dovoljno čvrsta u savijesti i karakteru da se sami mogu nositi s opasnostima. Dugoročno gledano, oni žele da njihova djeca oblikuju (odnosno preoblikuju) kulturu, a ne da samo reagiraju na nju. Oni se vesele odrastanju svoje djece, tome što će postati mladi muškarci i žene prije nego dostignu dvadesete.
6. U upravljanju životima svoje djece, oni ne dozvoljavaju ono što ne odobravaju. Sami su dovoljno samouvjereni da podnesu emocionalni otpor svoje djece i sukob volja. Osjećaju, i to s potpunim pravom, da djeca moraju prakticirati odricanje ako će ikada razviti snažnu volju. Znaju da je djeci potrebna pomoć, usred emocionalnih zapleta, da nauče povući crtu između ispravnog i pogrešnog. Ponekad roditelji moraju na silu pokazati tu crtu tako što će donijeti čvrstu odluku umjesto svoje djece.
7. Održavaju stalnu komunikaciju sa svojom djecom, kao što to rade od najranijeg djetinjstva. Dobro razumiju svoju djecu i, jednako važno, njihova djeca razumiju njih. Djeca znaju sve o povijesti svojih roditelja, poznaju njihove prosudbe i uvjerenja, njihove pogreške i uspjehe, njihova očekivanja puna nade za njihovu obitelj. Djeca znaju da roditelji imaju povjerenja u njihovo poštenje i karakter – jer i oni sami imaju povjerenje u sebe i Božju vjernu providnost.
8. Redovito ti uspješni roditelji imaju nekoliko bliskih prijatelja koji im pružaju ohrabrenje i podršku u roditeljskim naporima. Stoga se ne osjećaju izolirano. U svakom slučaju, imaju čvrsta vjerska uvjerenja na koja se oslanjaju. Vrlo često imaju duhovnog vodstvo, nekoga tko im pomaže staviti molitvu u središte obiteljskog života. Dječji životi su, napokon, posve u Božjim rukama. Roditelji se samo brinu da izvrše Božju volju za mlade živote koji su im povjereni.
Ta slika je, kao što sam već rekao, samo skica onog nužnog.
Pojedini roditelji će se jako razlikovati – u temperamentu, obiteljskoj povijesti, stavovima, obiteljskim pravilima, pristupu disciplini i slično. Bez obzira na te razlike, uspješni roditelji imaju sva četiri temeljna elementa:
1. jasnu viziju budućnosti svoje djece
2. odlučnu volju da taj ideal postane stvarnost
3. posvećenost budućoj sreći svoje djece (osobito njihovom budućem braku)
4. oslanjanje na Božju pomoć da će biti dorasli izvršavanju tih određenih odgovornosti
Moramo biti realistični. Čak i najuspješniji roditelji ponekad imaju problema, nailaze na prepreke i razočaranja na tom putu.
Odgovornost nas poziva da nadiđemo sami sebe, a to znači da se ustrajno trudimo. Ali sve je to vrijedno truda. Napokon, kad sve uzmemo u obzir, odgovorni i savjesni roditelji uspijevaju izaći kao pobjednici. Oni i njihova djeca su pobjednici.
„Pripremanje za adolescenciju“, James B. Stenson 1989. - str. 11.-13.
