Sv. Franjo Saleški 2. - Kako se čuva nevinost
Budi spremna i odmah se odvrati od svega, što te može navesti, da se naslađuješ nečistoćom, jer se ova opačina potkrade neopazice, a isprvice malena silno napreduje. Lakše joj je uteći nego je izliječiti.
Ljudska su tjelesa poput čaša. Kad ih nosiš, ne smije lupati jedna o drugu, jer se porazbijaše. Naliče voću, koje može biti i zrelo i zdravo, ali se odmah pokaže ljaga, dotakne li se jedno drugoga. Ni najsvježija voda u posudi ne očuva svježine, ako se je dotakne kopnena životinja. Ne daj, Filotea, da te se itko dotiče nepristojno iz šale ili iz ljubavi. Premda se na sreću može očuvati čistoća i uz ovakove čine, više lakoumne nego zlobne, ipak će svježina i cvijet čistoće trpjeti i malaksati. A tko se dade nepristojno pipati, upropastio je čistoću.
Čistoća zavisi od srca, iz koga potječe, ali se proteže na tijelo kao na svoju tvar. Stoga se gubi svim vanjskim tjelesnim sjetilima te mislima i požudama srca. Nečistoća je, kad se gledaju, slušaju, govore, mirišu, dotiču nepristojne stvari, pa se srce tim zabavlja i naslađuje. Sv. Pavao kaže naprosto: "Neka se bludnost i ne spominje među vama." Pčele neće ni da se dotaknu strvine, dapače izbjegavaju i strahovito mrze smrdež, što potječe od strvine. Svetoj Zaručnici u Pjesmi nad pjesmama s ruku kaplje mira, tekućina, koja čuva od gnjiloće. Usta su joj povezana rumenom vrpcom, znakom stidljivih riječi. Oči su joj golubinje, zbog njihove čistoće; u ušima su joj zlatne naušnice, znak nevinosti. Nos joj je poput libanonskog cedra, koji se ne može pokvariti. Tako mora biti pobožna duša: nevinih, čistih i poštenih ruku, usta, ušiju, očiju i čitava tijela.
Stari otac Ivan Kasijan kaže, da je veliki sv. Vasilij sam o sebi jednom izjavio: "Ne poznam žene, a ipak nisam nevin." Pa zbilja se čistoća može izgubiti na toliko načina, koliko je vrsti nečistoće i bludnosti, koje već po svojoj veličini čistoću slabe, ranjavaju, ili sasvim umaraju. Ima nečednih, nestašnih i sjetilnih razgovora i strasti, što zapravo ne vrijeđaju čistoće, a ipak je slabe, otrome i otmu joj lijepi sjaj. Ima drugih razgovora, koji nisu samo nečedni nego i opaki, nisu samo nestašni, već nepošteni, ne samo sjetilni, nego bludni. Njima se čistoća teško oštećuje i ranjava. Rekoh barem, jer je mogu i umoriti, kad ludosti i razbludne misli navedu tijelo na razbludnu nasladu. Dapače, čistoća pogine tada nedostojnije, sramotnije i nesretnije nego u bludu, pače u rodoskrvnju i u preljubu. Ove su posljednje besramnosti samo grijesi, a druge su, kako veli Tertulijan u djelu "O stidljivosti", nakaze opačina i grijeha. Kasijan ne misli, a ni ja, da je sv. Vasilij mislio na taku razuzdanost, tužeći se, da nije nevin. Mislim, da je govorio samo o zločestim i razbludnim mislima, koje mu, dašto, nisu okaljale tijela, ali jesu srce, a plemenite duše drže najviše do čistoće srca.
Ne druži se nipošto s razvratnicima, osobito, ako su po običaju bestidni. Kad se jarci dotaknu jezikom slatkog badema, pretvore ga u gorak. Tako ni ove smrdljive duše i kužna srca neće ni s kim bilo koga spola progovoriti, da mu ne naude stidu. Kao znaju da im je otrov u očima, pače i u dahu. Druži se radije s dobrim i kreposnim ljudima. Razmišljaj i čitaj često svete stvari, jer je "riječ Božja čista", pa čini čistima sve, koji se njom naslađuju. David je poredi s draguljem topazom, koji gasi žar požude.
Budi uvijek uz raspetoga Isusa, bilo "duhovno" razmatrajući, bilo zbiljski, pričešćujući se. Vele, da postanu čisti i stidljivi oni, što leže na travi prozvanoj nevino janje. Ako bude i tvoje srce počivalo na Gospodu našem, koji je pravi nevini i neokaljani Jaganjac, vidjet ćeš, da će ti se naskoro duša i srce očistiti od svih mrlja i pohota.
