Christus Rex |
|
Posted: 19 Jun 2018 11:55 AM PDT
Dostupan je novi, 16. broj časopisa Christus Rex za mjesece travanj, svibanj i lipanj2018. godine. Tema ovoga broja je 30. obljetnica biskupskih ređenja (1988.-2018.) koju obilježavamo 30. lipnja ove godine.Časopis možete pročitati i besplatno skinuti s naše stranice na ovoj poveznici, a osobno uzeti prigodom Misa Svećeničkoga bratstva sv. Pija X.
Ako još niste pretplaćeni, a želite primiti besplatno tiskano izdanje časopisa (ili prijaviti druge osobe koje žele primati), molimo Vas da nam javite na adresu naše e-pošte:
fsspxhr(et)gmail.com
Sadržaj:
Predgovor
Kako je došlo do biskupskih posvećenja
Pismo nadbiskupa Lefebvrea papi Ivanu Pavlu II. (20. svibnja 1988.)
Pismo nadbiskupa Lefebvrea papi Ivanu Pavlu II. (2. lipnja 1988.)
Propovijed nadbiskupa Lefebvrea prigodom biskupskih ređenja (30. lipnja 1988.)
Propovijed prigodom podjele sakramenta sv. Potvrde
U nastavku prenosimo predgovor poglavara našega Distrikta, p. Stefana Freya.
30 godina biskupskih posvećenja po nadbiskupu Lefebvreu
Dragi prijatelji i dobročinitelji!
30. lipnja 1988. posvetio je nadbiskup Lefebvre za svoje Svećeničko bratstvo sv. Pija X. (FSSPX) četiri pomoćna biskupa. Taj sudbonosni pothvat označio je kao ,,operacija preživljavanje“ Tradicije [1] koja se od 1965., od kraja Drugoga vatikanskoga sabora, ,,neizbježno i strahovito progoni“ [2]. Ali Tradicija čini životni temelj Katoličke Crkve! Bez nje Crkva ne može preživjeti niti ispuniti svoje poslanje – tada bi ona bila prepuštena postupku samouništenja. I upravo je ta ,,elementarna nepogoda“ za Crkvu nastupila, kao što je to kardinal Ratzinger morao bolno priznati [3].
Je li pritom taj povijesni Nadbiskupov čin bio prikladno i djelotvorno sredstvo za tako hitnu obnovu Crkve ili pak je možda vodio prema tragičnome raskolu, kako se često tvrdi? Vremenski razmak od tri desetljeća nedvojbeno olakšava pažljivome promatraču – bio to povjesničar, teolog ili laik – objektivni odgovor na to sporno pitanje.
Poticaji za biskupska posvećenja
Već nekoliko godina nakon utemeljenja Svećeničkoga bratstva spomenuli su renomirani crkveni ljudi mons. Lefebvreu pitanje budućih biskupskih posvećenja. 1974. napomenuo mu je visoko uvaženi dominikanac p. Calmel da će jednom doći vrijeme kada će usred sve većega propadanja Crkve, a posebno svećenstva, postati neizbježno posvetiti biskupe da bi se osigurala formacija i ređenje pravih katoličkih svećenika. 1981. počeo se sam o tome javno očitovati. Konačno je u ljeto 1987. molio papu Ivana Pavla II. za dopuštenje za biskupska posvećenja te je iznio svoje motive koje je jasno sažeo u svome pismu upućenome papi 20. svibnja 1988.[4]. Ponajprije je on uputio na to da su i konzervativni biskupi koji teže restauraciji prisiljeni usklađivati se i sklapati kompromise s prevladavajućim strujanjem modernizma. On nastavlja:
Njihove će bogoslovije biti prožete ovim modernim duhom, premda će se oni držati određene stege i veće pobožnosti i teško će pridonijeti istinskoj obnovi Crkve.
Ovu obnovu mogu ostvariti samo biskupi koji imaju slobodu ponovno oživjeti kršćansku vjeru i njezine kreposti sredstvima koja je naš Gospodin povjerio svojoj Crkvi za posvećenje svećenika i vjernika. ,,Samo jedno okružje posve oslobođeno od modernih zabluda i modernih običaja može omogućiti ovu obnovu. Ovo su okružje vizitirali kardinal Gagnon i mons. Perl. To je okružje koje su stvorile duboko kršćanske obitelji s mnogobrojnom djecom i iz kojega dolaze brojna i izvrsna zvanja. Razvoj ovoga, po Vašoj odluci, Sveti Oče, obnovljenoga i ohrabrenoga okruženja opet će izgraditi biskupije po našim vezama s biskupima i klerom. Određeni će nam biskupi povjeriti formaciju svojih svećeničkih kandidata, a Crkva će tako, s milošću Božjom, opet doživjeti novu mladost i pretvoriti pogansko društvo u kršćansko.“
Nadbiskup nije nikada ni najmanje pomišljao da se odijeli od Katoličke Crkve i da osnuje usporednu Crkvu. Sasvim suprotno:
,,Ako si mogu dopustiti iznijeti ova promišljanja Vašoj procjeni, to se događa zbog najdublje želje da Vam pomognemo riješiti teške probleme koje se trudite riješiti na Vašim apostolskim putovanjima.“
U konačnici mons. Lefebvre nije naišao nažalost na nikakvo razumijevanje. Očita vatikanska taktika zavlačenja dala mu je razumjeti da mu se uskraćuju biskupi za koje je molio. Odluka da primijeni svoju biskupsku vlast za dobro cijele Crkve nije mu lako pala. On ju je donio tek nakon godina molitve, promatranja i brižnoga promišljanja.
Dopuštenost biskupskih posvećenja 1988.?
Prema važećemu crkvenome poretku nije dopušteno nijednome biskupu posvetiti (nove) biskupe bez papinskoga naloga. No postoji i pravo stanja nužde. U vremenima teške nužde može biti dopušteno ili čak naloženo poduzeti čine koji su u normalnim vremenima zabranjeni jer to u određenoj situaciji zahtijeva opće dobro. Pri požaru će primjerice vozila hitne pomoći prema potrebi kršiti prometne propise da bi pravovremeno mogli doći u pomoć i nitko ih zbog toga neće pozivati na kaznenu odgovornost. Na takvo teško stanje nužde pozivao se nadbiskup Lefebvre. Cijeli niz uglednih crkvenih pravnika dao mu je za pravo [5]. Oni su osporavali raskolničku narav posvećenja i držali izrečeno izopćenje nevaljanim. I u kasnijim godinama je vatikanska strana potvrdila da je Svećeničko bratstvo ,,katoličko“, da se nalazi ,,unutar granica Katoličke Crkve“, da se pohađanjem njegovih Misa može ,,ispuniti nedjeljna obveza“, itd.
,,Svako dobro stablo donosi dobre plodove, a loše stablo loše“
Sam naš Gospodin postavio je to pravilo da bi se razlikovalo prave proroke od lažnih, dobre čine od loših. ,,Po njihovim plodovima ćete ih prepoznati.“ Zasigurno je smisleno 30 godina nakon 1988. primijeniti taj kriterij na protekli razvoj crkvenih zbivanja.
a) Dobri plodovi
Prije 30 godina označavalo se biskupska posvećenja kao ,,samoubojstvo FSSPX-a“, da će pretežito veći dio vjernika okrenuti leđa Nadbiskupu, da će se FSSPX izo-bličiti u malu sektu. Što se u stvarnosti dogodilo? Samo mali broj svećenika i bogoslova napustio je FSSPX te mu je veći dio vjernika ostao vjeran.
Unatoč upornim i stalnim progonima Tradicije bilježio je nakon toga FSSPX po cijelome svijetu, u više od 70 zemalja, stalni porast, posebno u SAD-u gdje se u posljednjih deset godina broj naših vjernika udvostručio te su posvuda izgrađene i grade se nove crkve. Kod ,,tradicionalista“ mogu se svugdje susresti obraćenja, raste primanje sakramenata i misionarska revnost: novi priorati, kuće za duhovne vježbe, škole i sveučilišne ustanove su svjedoci neprekinute životne snage Tradicije.
Još izraženiji je razvoj duhovnih zvanja i s tim povezani broj Bogu posvećenih članova (svećenika, braće, sestara) koji je u međuvremenu porastao na 1260 [6], pored tisuća članova Trećega reda. Time se FSSPX svrstava u najbrže rastuće crkvene zajednice u proteklih 30 godina [7]. Kada mladi čovjek samoga sebe i cijeli svoj život posveti u službu Bogu i Crkvi, onda to može biti samo pomoću životnog puhanja duha Božjega. Zato se oduvijek cvjetanje zvanja promatralo kao naročiti znak Božjega blagoslova i plodnosti Crkve. Uz to FSSPX usko surađuje s više od 30 prijateljskih redovničkih zajednica koje doživljavaju sličan porast.
b) Loši plodovi – propadanje
Nedavno je izašla zapažena knjiga s naslovom ,,Kako je naš svijet prestao biti kršćanskim – anatomija propasti“ [8]. Njegov autor, Guillaume Cuchet, profesor povijesti na Sveučilištu Paris-Est Créteil, dokumentira u njoj zapanjujuće propadanje Crkve u Francuskoj. Sredinom šezdesetih godina kršteno je bilo 94% Francuza, a 25% katolika išlo je svake nedjelje na Misu. Danas prakticira još samo 1,8% (!), a kršteno je samo 30% djece katoličkih roditelja. Od 1965. po prvi puta u povijesti mladi naraštaj ne prima više blagodati katoličkoga nasljeđa. U drugim zemljama podaci su jedva malo bolji: u Beču prakticira svoju vjeru još 3% katolika, a isto tako i u većim dijelovima Europe [9]. Redovnički život odumire, vjera u božanske istine očigledno isparuje. ,,Po plodovima ćete ih prepoznati“ – trijezan pogled povjesničara vodi do jednoznačne prosudbe.
„Eksperiment Tradicije“
Nadbiskup je neprestano molio vatikanske instance: ,,Dajte nam barem slobodu da učinimo eksperiment Tradicije“. Kada već nisu prepoznali uzroke strašne krize, trebale bi im barem činjenice otvoriti oči. Dvijetisućljetna Tradicija poznavala je neprestano jednu uistinu božansku dinamiku i plodnost, pa zar bi to danas trebalo biti drukčije? ,,Operacija preživljavanje“ nadbiskupa Lefebvrea od prije 30 godina pokazala se kao junački čin vjere koji nije bio uvjetovan političkom računicom, nego jedino pogledom na Božju volju i ljubavlju prema Crkvi. ,,Nastavljamo s Božjom milošću davati dokaz da je ta Tradicija jedini izvor posvećenja i spasenja duša te jedina mogućnost da Crkva ponovno procvjeta.“ [10]
Presveto Srce Isusovo, smiluj se svome kršćanstvu!
Sa svećeničkim blagoslovom,
p. Stefan Frey, poglavar Distrikta
1 O pojmu Tradicije vidi u izvrsnoj knjizi Roberta de Matteija ,,Verteidigung der Tradition“.
2 Priopćenje za tisak od 19. 06. 1988., u: „Damit die Kirche fortbestehe - Erzbischof Lefebvre, der Verteidiger des Glaubens, der Kirche und des Papsttums“, Stuttgart 1992., Sarto-Verlag, str. 726.
3 „Zur Lage des Glaubens“, str. 27sl. u talijanskom izvorniku od 1985.
4 „Damit die Kirche fortbestehe”, str. 719sl.
5 Potkrjepljenja i citati za daljnja izlaganja nalaze se u knjižici „Die Priesterbruderschaft St. Pius X. – Ein Werk der Kirche“, Sarto-Verlag. Vidi također: Rudolf Kaschewsky, Zur Frage der Bischofsweihen ohne päpstlichen Auftrag (u: Damit die Kirche fortbestehe, str. 709-713).
6 Od toga oko 660 svećenika, stanje od lipnja 2018. nakon svećeničkih ređenja.
7 Franjevce Bezgrješne označivalo se prije njihova uništenja kao najbrže rastuću redovničku zajednicu, no njihov je porast bio ipak nešto manji nego kod FSSPX-a.
8 “Comment notre monde a cessé d’ętre chrétien – anatomie d’un effondrement” (Seuil, 2018.).
9 Miteinander, Canisiuswerk, 9-10/2017, str. 3; Die Glocke online, „Als seien wir noch eine Volkskirche“, 20. 04. 2018.
10 Priopćenje za tisak od 19. 06. 1988.
|
| You are subscribed to email updates from Christus Rex. To stop receiving these emails, you may unsubscribe now. | Email delivery powered by Google |
| Google, 1600 Amphitheatre Parkway, Mountain View, CA 94043, United States | |
