Katolik i njegova domovina
Kako je lijep izraz: „Moja rodna zemlja! Moja očevina!“ Na taj zvuk srce radosnije kuca, krv brže teče žilama. Ljubav prema svojoj zemlji je prirođeni osjećaj, a njegov nedostatak nešto neprirodno i nešto što se, na sreću, rijetko susreće.
Štoviše, pravo domoljublje i ljubav prema religiji idu ruku pod ruku. Sjetite se Makabejaca. Njihov jedini razlog pribjegavanja oružju je bio taj, što su bili odlučni u tome da ne žele vidjeti da njihove oltare oskvrnu grješne ruke.
Ali, neki prigovaraju, potrebni su velika hrabrost i snaga da bi se služilo svojoj zemlji; religija, pak, ulijeva u glavu krotkost i prepuštanje; stoga religija čini ljude kukavičkima i slabima.
Tu zamjerku davali su čak i pogani u vrijeme Krista i njegovih apostola, ali je li ona opravdana? Je li ona istinita? Zasigurno ne. Zar bezbrojni mučenici Katoličke religije ne dokazuju da ona ne proizvodi slabiće, već da sveti standard Križa dodijeljuje veću postojanost nego što to može ijedan drugi standard?
Jesu li to bile slabost i kukavičluk koji su uzrokovali da sveti Ambrozije zabrani caru Teodoziju ući u svetište Božje? Jesu li to bili kukavičluk i strah koji su potaknuli svetog Lava Papu da se susretne s kraljem Huna pred utvrđenim gradom Rimom i navede ga na povlačenje? Ili, nije li to možda bila hrabrost najvišeg stupnja koja je navela svetog Ulriha Augsburškog da se suprotstavi svom snagom Mađarima koji su pometali sve pred sobom kao poplava? Istina je da Katolička vjera ne čini ljude slabima, kukavicama i ravnodušnima, već da to rade nevjera i materijalizam. Jer kako može onaj koji ne poznaje više vrijednosti od onih samo materijalnih – biti spreman riskirati svoj život i ud za svoju zemlju?
Tako religija – naša sveta vjera – osposobljava muškarce, prije svega, da provedu u praksu moto koji je upisan na stjegove mnogih vojski:
„Oko, srce i ruka za našu Očevinu!“
Oko za očevinu! Ali da bi ono zaista bilo korisno, oko – mislim na oko uma – mora biti sposobno vidjeti i primijetiti što je najbolje i najkorisnije za domovinu. A u je mnogim slučajevima kod ljudi vid zamagljen sebičnim interesima, egoizmom i pripadnošću stranci. To je rak koji danas napada sve veći broj civiliziranih naroda; toliki građani, a među njima i oni koji vladaju, imaju oči zamagljene sebičnošću i pripadnošću stranci. Stoga se javlja nepoštivanje svetih prava; poglavito besramno posezanje sekularne moći u područje crkve. Stoga nam treba slobodno, širom otvoreno, bistro oko za domovinu! A samo religija može dati tu slobodu i jasnoću vida; jer samo ona podučava ljude da poštuju i brinu o pravima drugih; samo njezinim svjetlom građanin može vidjeti što zaista promiče dobrobit njegove zemlje.
Srce za očevinu – to znači privrženost srca. A ta ljubav mora biti neodvojivo povezana s religijom. Već sam rekao i iskustvo stalno potvrđuje moju tvrdnju, da će ljubav prema domovini biti to jača, trajnija, požrtvovnija i djelotvornija, što je čvršća vjera.
Jer ta vjera, to religijsko uvjerenje, čini ljude revnima i entuzijastičnima za dobro svoje zemlje. Čini ih spremnima, ako je potrebno, da se bore i umru za svoju rodnu zemlju, da joj pomognu svim svojim snagama. To je priznao i njemački car, Vilijam II. kada je rekao: „Nitko ne može biti dobar vojnik ako nije i dobar kršćanin.“
Na kraju, ruka za očevinu! To mora biti snažna, vjerna ruka, ruka koja može i koja hoće sebe upregnuti svom snagom u moćnoj obrani očevine.
Što je jačalo ruku heroja, što ih je učinilo tako hrabrima? Bila je to naša sveta religija, naša Katolička vjera. A daje li nam povijest divniji primjer domoljublja od onog herojske djevojke iz Orleansa? U njezinom slučaju ljubav prema Bogu i ljubav prema domovini sigurno su bile najintimnije povezane. Sveta Ivana Orleanska bila je uvjerena da Bog, Vječna Pravda, gleda sa sažaljenjem na njezinu potlačenu očevinu i da je pozvana odozgor da oslobodi svoju zemlju. Zato je bila tako neustrašiva i hrabra, smiona, neumorna, ustrajna i na kraju pobjednička.
Cijeniš li, stoga, moj dragi mladi prijatelju, visoko svoju svetu katoličku religiju, ispunjavaš li vjerno sve dužnosti koje ti ona nameće, uređuješ li život prema njezinim zakonima? Onda ćeš imati na pravi način i oko, srce i ruku za svoju domovinu!
