"Lažna je ljupkost, tašta je ljepota: žena sa strahom Gospodnjim zaslužuje hvalu." (Mudr 31, 30)
"Čitamo kod patera Nieremberga da je jedna plemenita dama, koja je bila iznimno pobožna, upitala Boga da joj pokaže što se najmanje sviđa Njegovom Božanskom Veličanstvu kod pripadnica ženskog spola. Gospod se udostojao uslišati ju na čudesan način. Pred njenim je očima pokazao vječni ponor. Tamo je vidjela ženu koja je bila žrtva okrutnih mučenja. U njoj je prepoznala jednu od svojih prijateljica, nedugo prije njezina preminuća. Taj je prizor u njoj izazvao jednako iznenađenje kao i žalost. Osoba koju je vidjela osuđenom na vječno prokletstvo nije joj se činila da je živjela lošim životom. Zatim joj je nesretna duša rekla: 'Istina je da sam prakticirala vjeru, no bila sam rob taštine. Vođena željom da se svidim drugima, nisam prezala pred prihvaćanjem nedolične mode kako bih plijenila pozornost zbog čega sam zapalila vatru nečistoće u mnogim srcima.
Ah! Kad bi kršćanske žene znale koliko nečednost u odjeći vrijeđa Boga!'
Ah! Kad bi kršćanske žene znale koliko nečednost u odjeći vrijeđa Boga!'
Ljudevit iz Granade govori o mladoj ženi čiji je gubitak vječnoga života imao svoj glavni uzrok u taštini i želji da se svidi drugima. Vodila je običan život, no njezina želja da privlači pažnju pomoću draži njene ljepote određivala je njezino ponašanje. Nakon što se razbolila, umrla je, primivši sve sakramente. Dok se njezin ispovjednik molio za njezinu dušu, ona mu se ukazala, govoreći da je prokleta, a uzrok njezina prokletstva bila je taština. 'Željela sam samo zadovoljiti oči muškaraca', rekla mu je tada. 'Ova želja bila je uzrok mnogim grijesima; spriječila me da dobro primim sakramente i odvela me u vječne muke.'"
Izvadak iz knjige "Dogma o paklu", F. X. Schouppe
