Front page pictures

ponedeljek, 30. januar 2017

IZ BLOGA IMITATIO MARIAE

U sjajnim danima mladosti


Možda iz svog vlastitog iskustva poznaš što je čežnja za domovinom, neopisiva čežnja za domom i dragima. Sveci su isto znali što je čežnja za domom, ali oni nisu čeznuli za stvorenjima, za zemaljskim dobrima i imovinom. Oni su čeznuli za nebeskom domovinom, zemljom vječne radosti, mira i blagoslova, domom svetaca; oni su čeznuli za tom nebeskom očevinom, za koju je Apostol napisao: "Što oko nije vidjelo, ni uho nije čulo, ni u srce čovječje nije unišlo, to je pripravio Bog onima, koji ga ljube!" Njihova čežnja za nebom bila je tako žarka da su sa svetom nestrpljivošću čekali čas svoje smrti.

Bog od nas ne zahtjeva da osjećamo takvu vrstu čežnje za domovinom, ali On traži od svih ljudi, posebno mladih i stoga od tebe, moj mladi čitatelju, da Ga ljubimo i da Mu vjerno služimo. Kažem da to Bog posebno očekuje od mladih budući da ih Sveto pismo tako opominje: "Spominji se Stvoritelja svojega u mladim danima." Stoga ljubi Boga i služi mu vjerno u sjajnim danima svoje mladosti.

Bio je to blagoslovljen, zlatan dan kada su te tvoji pobožni kumovi puni radosne nade donijeli nazad s krstionice u dom tvojih roditelja. Od toga časa, ogrijan suncem božanske milosti, odrastao si kao ljiljan među trnjem; uistinu ništa nisi znao o trnju zla, bio si u blaženom neznanju svoje djetinje nevinosti. Tvoja duša bila je poput čistog ogledala; tvoje srce bilo je prebivalište nebeskog mira; tvoje razumijevanje jasna, sjajna vatra. Tvoja volja bila je otvorena upoznati sve što je dobro; iskreni izraz tvojih očiju odražavao je čistoću tvoje duše. Tvoje uši još nije ukaljao glas onoga koji iskušava; tvoje usne još nisu kušale otrovnu čašu grijeha. Tvoje ruke bile su čiste i nevine; tvoja stopala nisu hodala putem prekršitelja; nevinost se oslikavala na tvom držanju.

Stoga nije li divno da si ti, tako obdaren svim tim kvalitetama dobrog djeteta, poslušnošću, nevinošću, ljubavlju prema poduci, čednošću i bezazlenim veseljem, trebao biti radost i zadovoljstvo svojih roditelja i učitelja, priredba Bogu, anđelima i ljudima! Da, pravedni i zlatni bili su dani tvoje prve mladosti, koje si proveo pod roditeljskim krovom, ispod vedrog neba.

A kako je sada s tobom? Ja to ne znam, ali nadam se najboljem i stoga te molim da nastaviš Bogu služiti vjerno u sjajnim danima svojem mladosti koja ti je još preostala!

Razumijet ćeš jednog dana, ono što možda propuštaš razumjeti sada, koja je to neopisiva prednost posvetiti sjajne dane svoje mladosti Bogu; težiti sačuvati svoju nevinost neukaljanom do starosti – i uvijek, do groba. Koja sreća, koja radost, moći reći Bogu, kada ovaj smrtni život završi, riječima mladića u Evanđelju: "Sve sam to držao." (Mat. 19:20) 

Zato se nikad nemoj složiti s budalama koje govore: "Kratkovjek je i tužan život naš... Zato hodite ovamo! Uživajmo dobra sadašnja, koristimo se stvorovima sa žarom mladosti... okrunimo se ružama prije no što uvenu." (Knjiga mudrosti 2:1,6,8)

Ne, nikada nemoj reći: "Kada budem star onda ću misliti o Bogu, raditi za Njega i služiti mu. Još nije došlo vrijeme da to učinim!" To bi bilo vrlo preuzetno, ludo odvažan način govorenja, koji ti može uzrokovati teško kajanje u kasnijoj dobi.

Slušaj što je sveti Ivan Zlatousti, uzvišeni doktor Crkve rekao na tu temu svojim slušateljima u propovijedi koju je dao s prekrasnom rječitošću: "Budući da nitko ne bi volio imati oronulog starog slugu, koliko još više Bog želi i traži službu mladih, da primi prve plodove života. Je li primjereno da itko provede svoju mladost u službi grijehu i sačuva svoju nejaku starost i ostatke svoga života za Boga? Činiti tako je kao da dajemo čisto zlato Sotoni, a otpatke Bogu; kao da dajemo skupocjeno biserje Sotoni, a ostavljamo prazne školjke Bogu; kao da dajemo čisto pšenično brašno Sotoni, a mekinje Bogu; prinosimo najranije proljetne ruže Sotoni, a slažemo dar od uvenulog lišća Bogu, stavljamo prve, najbolje i najrjeđe plodove na oltar Sotoni, a Bogu prinosimo one koji već dugo leže na tlu ispod stabla, koje su već konzumirali kukci i koje je već trulo."

Koje se strašne kazne treba zbog tog razloga bojati razuzdani mladić! Donosiš li, stoga, bolje odluke i kažeš li sebi: "Ja sam još mlad i ukrasit ću sjajne dane svoje mladosti krepostima. Dat ću svoje srce Njemu, kome sve pripada i koji iskreno to traži ovim riječima: „Daj mi srce svoje, sine moj!" 

Velečasni Francis Xavier Lasance - knjiga "Vodič za mladiće" Str. 88. - 90.