Bog od nas ne zahtjeva da osjećamo takvu vrstu čežnje za domovinom, ali On traži od svih ljudi, posebno mladih i stoga od tebe, moj mladi čitatelju, da Ga ljubimo i da Mu vjerno služimo. Kažem da to Bog posebno očekuje od mladih budući da ih Sveto pismo tako opominje: "Spominji se Stvoritelja svojega u mladim danima." Stoga ljubi Boga i služi mu vjerno u sjajnim danima svoje mladosti.
Bio je to blagoslovljen, zlatan dan kada su te tvoji pobožni kumovi puni radosne nade donijeli nazad s krstionice u dom tvojih roditelja. Od toga časa, ogrijan suncem božanske milosti, odrastao si kao ljiljan među trnjem; uistinu ništa nisi znao o trnju zla, bio si u blaženom neznanju svoje djetinje nevinosti. Tvoja duša bila je poput čistog ogledala; tvoje srce bilo je prebivalište nebeskog mira; tvoje razumijevanje jasna, sjajna vatra. Tvoja volja bila je otvorena upoznati sve što je dobro; iskreni izraz tvojih očiju odražavao je čistoću tvoje duše. Tvoje uši još nije ukaljao glas onoga koji iskušava; tvoje usne još nisu kušale otrovnu čašu grijeha. Tvoje ruke bile su čiste i nevine; tvoja stopala nisu hodala putem prekršitelja; nevinost se oslikavala na tvom držanju.
Stoga nije li divno da si ti, tako obdaren svim tim kvalitetama dobrog djeteta, poslušnošću, nevinošću, ljubavlju prema poduci, čednošću i bezazlenim veseljem, trebao biti radost i zadovoljstvo svojih roditelja i učitelja, priredba Bogu, anđelima i ljudima! Da, pravedni i zlatni bili su dani tvoje prve mladosti, koje si proveo pod roditeljskim krovom, ispod vedrog neba.
A kako je sada s tobom? Ja to ne znam, ali nadam se najboljem i stoga te molim da nastaviš Bogu služiti vjerno u sjajnim danima svojem mladosti koja ti je još preostala!
Razumijet ćeš jednog dana, ono što možda propuštaš razumjeti sada, koja je to neopisiva prednost posvetiti sjajne dane svoje mladosti Bogu; težiti sačuvati svoju nevinost neukaljanom do starosti – i uvijek, do groba. Koja sreća, koja radost, moći reći Bogu, kada ovaj smrtni život završi, riječima mladića u Evanđelju: "Sve sam to držao." (Mat. 19:20)
Zato se nikad nemoj složiti s budalama koje govore: "Kratkovjek je i tužan život naš... Zato hodite ovamo! Uživajmo dobra sadašnja, koristimo se stvorovima sa žarom mladosti... okrunimo se ružama prije no što uvenu." (Knjiga mudrosti 2:1,6,8)
Ne, nikada nemoj reći: "Kada budem star onda ću misliti o Bogu, raditi za Njega i služiti mu. Još nije došlo vrijeme da to učinim!" To bi bilo vrlo preuzetno, ludo odvažan način govorenja, koji ti može uzrokovati teško kajanje u kasnijoj dobi.
Slušaj što je sveti Ivan Zlatousti, uzvišeni doktor Crkve rekao na tu temu svojim slušateljima u propovijedi koju je dao s prekrasnom rječitošću: "Budući da nitko ne bi volio imati oronulog starog slugu, koliko još više Bog želi i traži službu mladih, da primi prve plodove života. Je li primjereno da itko provede svoju mladost u službi grijehu i sačuva svoju nejaku starost i ostatke svoga života za Boga? Činiti tako je kao da dajemo čisto zlato Sotoni, a otpatke Bogu; kao da dajemo skupocjeno biserje Sotoni, a ostavljamo prazne školjke Bogu; kao da dajemo čisto pšenično brašno Sotoni, a mekinje Bogu; prinosimo najranije proljetne ruže Sotoni, a slažemo dar od uvenulog lišća Bogu, stavljamo prve, najbolje i najrjeđe plodove na oltar Sotoni, a Bogu prinosimo one koji već dugo leže na tlu ispod stabla, koje su već konzumirali kukci i koje je već trulo."
Koje se strašne kazne treba zbog tog razloga bojati razuzdani mladić! Donosiš li, stoga, bolje odluke i kažeš li sebi: "Ja sam još mlad i ukrasit ću sjajne dane svoje mladosti krepostima. Dat ću svoje srce Njemu, kome sve pripada i koji iskreno to traži ovim riječima: „Daj mi srce svoje, sine moj!"
Velečasni Francis Xavier Lasance - knjiga "Vodič za mladiće" Str. 88. - 90.
