Teško je dočarati ogromnu količinu pritiska s kojom se mladi nevjenčani parovi danas suočavaju ne bi li živjeli zajedno i uštedili novac dijeleći svoje financije i stanarinu. Bez sumnje to je najefikasnije i najlakše rješenje koje parovi imaju: ne moraju plaćati dvije različite stanarine, nema više dosadnih cimera i mogu se pripremati za svoj budući bračni život. To zvuči toliko suvislo da je skoro smiješno da se pobožni katolici tome suprotstavljaju.
Kada sam tražila stan za svog zaručnika nakon što se preselio u Minnesotu, svaki gazda kojeg sam posjetila u njegovo ime pretpostavio je da ćemo živjeti zajedno i htio je da zajedno s njim potpišem ugovor o najmu. Zamislite njihov podsmijeh kada bi im pokušala objasniti da nama ne treba ekstra velika soba za naš bračni krevet! Mogu vam posvjedočiti iz vlastitog iskustva: današnji parovi koji čisto hodaju mogu osjećati da ih društvo označava kao čudnu vrstu seksualno frustriranih ljudi. Kao da kršćanski moral utječe na njihovu mentalnu sposobnost. Hoćete reći da ne spavate zajedno? Tko to ne RADI danas?
Ako se vi ili par koji poznaje koleba oko zajedničkog života ili ne, morate shvatiti da postoje vrlo ozbiljne posljedice te odluke koju naše moderno društvo omaložava, ponizuje ili trpa pod tepih. Rješenje situacije zajedničkog života izvan braka vrlo je komplicirano, a svijet ne voli komplicirane odgovore. Zapravo, on uopće ne voli odgovore, jer se voli pretvarati da ne postoje posljedica za ponašanje pojednica. Ako zatrudniš, pobaci. Ako živiš iznad svojih mogućnosti, proglasi bankrot. Ako želiš varati svog supružnika ili zaručnika, to je tvoje pravo. U naše vrijeme udobnosti, zahtjeva se životni stil trenutnog zadovoljavanja bez ikakvih posljedica. Naša generacija na žalost zaboravlja da život bez posljedica sam u sebi začima posljedice. To je životinjska priroda i jedna od pokvarenih plodova univerzalnog stanja čovječanstva. Mi nikada ne možemo izbjeći trpljenje, a čak i ako uspijemo na neko vrijeme, uvijek netko drugi pati zbog nas: ubijeno nerođeno dijete, zlostavljana žena, uništena obitelj.
Mnogi ljudi ohrabruju mlade parove „da odu na probnu vožnju“ svog braka prije nego započne tako što će živjeti zajedno. Ali to ne funkcionira jer brak nije nešto što možeš izvaditi iz konteksta i pregledati ga prije nego se uistinu dogodi. Nakon što se par sakramentalno i zakonito predao jedan drugome, čeka ga cijeli niz različitih situacija, izazova i iznenađenja koji se ne mogu naći kada par dijeli samo krevet i kupaonicu. Problem s izvanbračnim životom je da on nudi izlaz, bijeg, drugi put ako par shvati da nisu jedno za drugo. Ako intimni odnosi postanu dosadni, ako se pojave novčani problemi, ako budući svekar i svekrva/punac i punica postanu prenaporni, par može otkazati u bilo kojem trenutku. Zar je to dobra priprema za brak? Zasigurno nije. Brak je u dobru i u zlu, u bolesti i zdravlju, u dobrim vremenima i lošim. Kada par razmijeni zavjete pred oltarom, oni ne kažu: „Voljet ću te i poštivati dok god mi se to sviđa i dok god mi je tako zgodno.“
Ali neuspjela veza je bolja od neuspjelog braka, zar ne? Isprika koju mnogi parovi koriste je: “Samo želimo vidjeti koliko smo kompatibilni prije braka tako da ne moramo prolaziti kasnije kroz gadan razvod.“ Ali kao što sam prije spomenula, izvanbračni život nije precizan odraz toga kakav bi brak mogao zapravo biti. To je poput tinejdžera koji se nikada posve ne obvežu na dogovor za petak navečer za slučaj da im uleti nešto uzbudljivije. Pitajte ih hoće li doći na vašu rođendansku proslavu i oni će odgovoriti s „možda“. Izvanbračni život je bračni “možda“.
Postoje neki parovi koji misle da imaju vrhunsku samokontrolu. Mi možemo živjeti zajedno, kažu, jer ćemo tako uštedjeti, ali nećemo biti intimni. Čak ćemo imati i odvojene sobe. Ja ću spavati na kauču! Ali svatko tko je ikada imao cimere zna koliko je teško čuvati privatnost kada živiš s nekim u tako skučenom prostoru. Ima nešto vrlo intimno u tome kada ekskluzivno dijeliš mali stan ili kuću s nekim suprotnog spola što treba biti sačuvano za krajnju bračnu obvezu. Ta obveza – i milost koju primaš sakramentom ženidbe – daje ti snagu da se nosiš s hrkanjem tvog supružnika i mrljama paste za zube po umivaoniku. Ona ti ne daje mogućnost da se povučeš kada odjednom otkriješ loše navike svog supružnika i njegove nepodnošljive vještine kuhanja. Brak vam pruža savršeno okružje da riješite probleme umjesto da pobjegnete da bi ih izbjegli. A da ne govorimo o dobroj staroj frazi “grješna prilika“. Nevin zagrljaj ili pusa na kauča vrlo brzo mogu eskalirati u nešto ozbiljnije ako nema nikoga u blizini da vas drži pod kontrolom, pa čak i za najstrože čiste parove.
Čula sam kako je jednom netko opisivao izvanbračni zajednički život kao “zamku”. Mislim da je to zaista točan opis jer on pokazuje kako zajednički život može doslovno uhvatiti u zamku životnog stila iz kojeg je teško izaći. Živjeti odvojeno prije braka zadaje puno posla, ali beznačajno kombiniranje dva kućanstva u jedno je čak i više posla. Tko plaća za namirnice? Tko plaća režije? Dijelite li stanarinu? Dijelite li račun za internet? Osim toga, ako veza ne uspije, jedan od vas mora otići i ponijeti svu svoju fizičku i emocionalnu prtljagu sa sobom. Štedeći spolnu i emocionalnu intimu za brak, par se može usredotočiti na druge stvari koje im donose istinsku radost i zadovoljstvo. Umjesto da dozvole da fizički aspekt njihove veze pojede sve što rade, čisti parovi dozvoljavaju da oni nadopunjavaju sve što rade.
Ima puno istine u izrazu “kako došlo, tako prošlo“. Parovi koji žive u izvanbračnoj zajednici imaju različita imena i različite bankovne račune; postoji implicitan dogovor da bilo koji od njih može izaći iz veze. Ukratko, oni isprobavaju obvezu niskog intenziteta. Ali brak uključuje obvezivanje visokog intenziteta. Ništa vrijedno imanja nije lako.
Rasprava o izvanbračnom životu ne bi bila potpuna bez spominjanja skandala. Većina ljudi može jedino vidjeti tu riječ na naslovnici časopisa People, gdje objavljuju novi razvod/preljub/prekid s ovom ili onom poznatom osobom. Za katolika skandal je nešto posve drugačije i nešto vrlo ozbiljno. Ako se određuješ kao katolik i ozbiljno prakticiraš svoju vjeru i ako tvoji prijatelji, obitelj i suradnici znaju da si katolik pa opet živiš u grijehu s nekim, što će to govoriti o tebi? Što će to govoriti općenito o katolicima? Kako će se to odraziti na nekoga tko vidi križ oko tvog vrata dok se išuljavaš iz stana svog zaručnika u subotu ujutro da bi pokupila novine? Katolici su već primili dosta paljbe na račun toga da su licemjeri ovih zadnjih stoljeća. Zašto ovjekovječiti blitzkrieg?
Ali pitanje ekonomskih dobrobiti izvanbračne zajednice još visi u zraku. Kao katolici mi moramo odabrati. Što mi je važnije: moj novac ili moja duša? Netko bi se mogao izrugivati i reći da nije sve tako crno – bijelo. Dozvolite mi da to postavim na drugačiji način: ako hoćete slijediti volju našeg Gospodina, bez obzira kako nemoguće ili glupo to izgledalo, On će providjeti. On će priskočiti u pomoć. Financije će biti zbrinute. Naš Gospodin nikada ne napušta one koji Ga vjerno slijede čak i ako im svi kažu da su glupi što tako rade.
Moramo voljeti našeg budućeg supružnika tako što radimo ono što je zaista najbolje za njega/nju, a ne tako što ugrožavamo njegovu/njezinu dušu; tako što im dajemo priliku da nas zavole radi našeg karaktera, a ne radi onoga što možemo donijeti u krevet. Najviše od svega parovi moraju moliti zajedno i imati čvrstu odluku ostati čisti do braka i pomoći jedan drugome da se toga drže. Budite hrabri: ne bojte se! U svijetu ćemo imati problema, ali On je pobijedio svijet.
