Za vrijeme svog dugog poslanja u Africi nadbiskup Lefebvre stekao je temeljito znanje o lažnim religijama, čarobnjaštvu, a posebno o islamu. Još od koncila, a posebno nakon Asiza s praksom nerazumnog ekumenizma, Vatikan i biskupi umnožavali su „zajedničke molitvene susrete“ sa svim religijama.
Danas kada slušamo kako se na sve strane citira islam – i s građanske i s religiozne strane, kao primjer i izvor obogaćivanja, njegovo je svjedočanstvo posebno zanimljivo.
Ovaj članak uzet je iz francuskih novina Fideliter (rujan - listopad, 1987., #59): ,,Nadbiskup Lefebvre: Mojih četrdeset godina biskupstva".
Prosudba islama - nadbiskup Lefebvre
Sv. Pio V. zaštitio je španjolske katolike od islama
U vrijeme kada islam galopirajući napreduje u Africi pa čak i u Europi, dovoljno je okrenuti se učiteljstvu Crkve. Pročitajte pisma koja je sv. Pio V. naslovio na kralja Španjolske. Rimski prvosvećenik osuđuje islam, religiju koju on, pobjednik kod bitke u Lepantu (7. listopada 1571.), zna i predobro, i javno osuđuje opasnosti koje on predstavlja za katoličanstvo.
Papa traži Filipa II. da snažno i hrabro intervenira protiv islama, da bi spriječio da se pokvarenost i nemoral koje on širi prošire u katoličkoj sredini. Svatko je znao u to vrijeme da je bilo španjolskih katolika koji su bili zavedeni islamom i napustili svoju vjeru. To je bilo vrlo teško vrijeme.
Danas nitko ne zna povijest; više nismo spremni učiti iz povijesti, jer se pretvaramo da se sve promijenilo, da je sve u redu i da su svi dobri. Pa opet, ako citiramo samo europske žene koje su se udale za muslimane, vidimo da su oni muževi koji su napustili svoje žene, držeći se Kur'ana, uzeli i djecu koja su rođena u tom braku – pod isprikom da prema kuranskom zakonu djeca rođena u miješanom braku trebaju biti muslimani.
U vrijeme kada je svaki oblik laksizma dobrodošao, islam čuva svoje običaje, svoja pravila, svoj Kur'an, iako običaji variraju ovisno o regiji. Tako muslimani u subsaharskoj Africi nemaju iste navike kao oni u Maroku ili drugim zemljama Sjeverne Afrike, gdje se žene još drže u haremima.
Ne dotičući se osjetljivog problema ritualnog sakaćenja, islam podržava pravo ropstvo žena. U Senegalu i u Maliju, primjerice, crne muslimanke slobodno se kreću. One nisu zaključane; tamo ne postoje haremi. Ali vlada strašan nemoral: stalni razvodi, razmjenjivanje žena, a i otvorena prostitucija.
U Dakaru postoje zone gdje se vodi ista vrsta prostitucije, a to uglavnom rade muslimani. U tome ne sudjeluju kršćani – Bogu hvala – niti pogani. To je ,,trgovina“ koju javno vode muslimani.
Istočne [afričke] zemlje zahvaćene su homoseksualnošću. Na odmorištima se putnicima nude mali muslimanski dječaci za nemoralne čine u razmjenu za novac.
Arapski jezik - snaga islama
Čak i da to rade u dobroj vjeri, biskupi griješe kada hvale čisti i disciplinirani islam. Prije sam učinio usporedbu s muslimankom navezanošću za arapski jezik, u vrijeme kada je pod modernističkim pritiskom Crkva napustila uporabu latinskog, utvrdu liturgije i kršćanske univerzalnosti.
Ali postoji nešto zatupljujuće u toj tradiciji. U kuranskim školama možete vidjeti djecu koju vodi mladi učitelj koji od njih traži da ponavljaju sure (stihove) Kurana na arapskom stalno isponova cijeli dan, iako ne razumiju ni riječ tog jezika. To je mit o Arapima: svatko tko je Arap je musliman, i svaki musliman govori arapski. To je ujedno i religijski jezik i snaga islama.
A mi smo sa svoje strane napustili latinski jezik koji nas je ujedinjavao. Sada postoji nalet raznih obreda i više ne možemo ići iz jedne crkve u drugu jer je liturgija drugačija i više ništa ne razumijemo.
Je li moguće obratiti muslimane?
Tako se možemo pitati je li moguće obratiti muslimane? Drugi prije nas pitali su se isto. S moje osobne strane, mislim da se možemo jedva jedvice nadati nečemu više od obraćenja intelektualne elite. Odnosno onih koji su na našim sveučilištima. Oni stječu diplome koje im omogućavaju da se bave svojim zvanjem i njime zarađuju za život. Oni se mogu ženiti i imati obitelji. Oni će biti otvoreniji za obraćenje nakon svog kontakta s Europom, ako ona opet postane kršćanska.
Neki senegalski političari i vođe, na primjer, obratili su se na taj način. Ali ta se perspektiva raspada ako dijete ostane ovisno o obitelji, posebno žene. Zarobljeni u obitelji, oni se stavljaju u opasnost od najgoreg zlostavljanja ili čak trovanja ako se usude obratiti. Zbog toga smo rijetko mogli obraćati muslimansku djecu u našim školama, iako ih je bilo mnogo.
Kao što sam rekao, zato nismo htjeli ići preko mjere od 15% u osoblju. Jer čim bi muslimani osjetili da su većina, jaki i važni, oni bi nametali svoju volju. Kada ih je bilo malo, onda bi se spremno podvrgavali disciplini i učenju. Oni ljube ruku koju ne mogu odsjeći, kao što jedna od njihovih poslovica kaže.
Ali uspjeli smo obratiti neke animiste, djecu, male, slabe, podanike poglavica. Što se tiče poglavica, moćnih, važnih i velikih poligamista, oni su se rijetko obraćali na katoličanstvo jer bi morali ostaviti svoje žene. A bilo im je teško napustiti i tu aroganciju i totalitarizam koje su prakticirali čak i poglavice malih sela.
Islam brzo prodire u nearapske populacije jer ih, potpuno suprotno katoličkom moralu, muslimanska religija potvrđuje u njihovim porocima.
,,Ako prijeđeš na islam, postat ćeš veći poglavica, čak ćeš biti i bogatiji, možeš imati još više žena, možeš porobiti podanike koji će raditi za tebe.“
Ti razlozi podupirani su laskanjem, darovima, tkaninama, fetišima... Tako islam napreduje. Kao što smo ranije rekli: ili će Afrika postati muslimanska s razvojem ropstva, nemorala i poligamije, ili će Afrika postati kršćanska i pronaći red po Božjoj volji i sačuvati prirođene kreposti jednostavnosti i gostoljubivosti.
Da zapadni narodi, čiji je zadatak bio uzdići te populacije, nisu iznevjerili svoje poslanje, i da se sama Crkva nije odrekla same sebe, umjesto svjedočenja zabrinjavajućem napretku islama, većina Afrike bi danas bila katolička.
Praktični savjeti za obraćenje muslimana
Slijedi kratak izvadak iz govora p. Patrice Larochea održanog 8. listopada na konferenciji Angelus Pressa pod naslovom ,,Misije“. P. Laroche aktivan je u misiji Svećeničkog bratsva sv. Pija X. u Libanonu i iz prve ruke svjedoči o izazovima u privođenju muslimana katoličkoj vjeri.
Danas su muslimani u našim vlastitim zemljama na zapadu. Sekularno društvo nije sposobno integrirati ih i popriličan broj mladih muslimana na kraju ispadne radikalan. Ali postoje mnogi muslimani koji se raspituju o katoličkoj vjeri, pogotovo tamo gdje su se susreli s revnim kršćanima. U svojoj knjizi Islam i terorizam Mark Gabriel, profesor na sveučilištu Al-Azhar u Kairu, koji se obratio na kršćanstvo, daje 10 praktičnih savjeta za obraćenje muslimana:
1. Služite se Božjom Riječi, jer muslimani cijene svete knjige. Posebno evanđelje je najbolja početna točka.
2. Molite bez prestanka; ono što dotiče srce je Božja milost.
3. Budite pravi prijatelj muslimanu: posvetite im vrijeme i pomozite im u njihovim problemima.
4. Postavite im pitanje koje im može pomoći da se pitaju o svom načinu života, npr. jesi li siguran da Bog oprašta tvoje grijehe? Mogu li ti pokazati što Biblija kaže o tome?
5. Slušajte pozorno. To je jednostavna pristojnost.
6. Otvoreno govorite o svojoj vjeri, bez isprika i posebno iznosite temu grijeha i njegovih posljedica.
7. Pripremite svoje argumente, ali ne tražite rasprave koje ponižavaju ili šikaniraju vaše muslimanske slušatelje.
8. Ne pokazujte prezir prema Muhamedu ili Kur'anu.
9. Poštujte običaje i osjećaje muslimana. Na primjer, ako ih pozovete u svoju kuću, ne nudite im svinjetinu ili alkohol.
10. Ustrajte. Muslimani postavljaju brojna pitanja kada se suoče s evanđeljem. Preko poniznosti i prijateljskih riječi možemo otvoriti njihova srca.
Pored svega rečenog, trebamo uvijek zahvaliti Bogu na milosti vjere: to je veliki dar Božji koji nije dan svima. Kao drugo, zahvalimo Bogu što smo upoznali Njegovu ljubav. Obraćenja, posebno ona muslimana, nisu uopće nemoguća, ali treba ih zaslužiti molitvama i žrtvama. To je zakon općinstva svetih. Kao što je rekao naš Gospodin: „Nitko ne može doći k meni, ako ga ne povuče Otac, koji me posla.“ (Iv 6,44)
Samo Bog može dotaknuti ljudsko srce i dovesti druge obraćenju. Ali obično Bog Otac čeka naše molitve da bi dao tu milost ljudima da razumiju tko je pravi Bog i da počnu žaliti zbog svojih grijeha. To je milost obraćenja. Bog štiti apostolat FSSPX-a da bi dao milost prosvjetljenja: To znači da Bog obično ne objavljuje izravno vjeru, već djeluje posredno preko nas kao svojih intrumenata.
Probajmo također i bolje razumijeti riječi Fatimske Gospe: „Molite, mnogo molite i žrtvujte se za grešnike. Znajte, mnoge duše odlaze u pakao, jer se za njih nitko ne žrtvuje i ne moli.“ Sveti Ivan vidio je Gospu s polumjesecom pod Njezinim nogama. Mislim da taj polumjesec predstavlja islamnski svijet, a Blažena Djevica Marija će ga poraziti ako postanemo Njezina oruđa.
Izvor: sspx.org