Dana 2. veljače, na blagdan Marijinog očišćenja (Svijećnicu), bilo je u Bogosloviji u Zaitzkofenu oblačenje novih bogoslova, a bogoslovi 2. godine primili su tonzuru.
Kroz oblačenje odložilo je ukupno sedam mladića (3 Nijemca, 1 Švicarac, 1 Poljak, 1 Belgijanac i 1 Mađar) ,,ruglo svjetovnog odijela“ (citat iz odijela), da bi u reverendi sasvim vidljivo obukli Isusa Krista.
Crna reverenda, koja sasvim pokriva tijelo, znak je za to da je Kristov učenik umro svijetu. Obred oblačenja naročito je dojmljiv. Kandidati ulaze u svojem svjetovnom odijelu, noseći reverendu već na ruci. Njihovi roditelji, braća i prijatelji došli su tog dana na obred i promatrali napeto, pa možda i pomalo sjetno, kako biskup blagoslivlja reverende. Odmah nakon toga napuštaju kandidati crkvu da bi obukli novo odijelo. Potom ulaze pod napetim pogledima njihove rodbine i braće, sada izvanjski potpuno promijenjeni. Na kraju im biskup predaje blagoslovljenu svijeću kao zahtjev da se svakodnevno sve više suobličuju raspetom Spasitelju.
Tonzura, koja je podijeljena šestorici bogoslova 2. godine (1 Nijemac, 1 Austrijanac, 1 Švicarac, 2 Čeha i 1 Litvanac), je primanje u klerički stalež sa svim pravima i obvezama.
Biskup pri tonzuri odreže kandidatima pet pramenova kose u obliku križa. Pritom kandidat govori: ,,Gospode, ti si meni baština i dio; ti si, koji mi je odredio sudbinu moju.“. Time on odabire Gospodina i duhovni stalež kao svoju baštinu i odriče se svijeta. Biskup potom moli: ,,Udijeli, molimo Te, svemoguće Bože, da ovi Tvoji sluge, kojima smo odrezali dijelove kose, trajno ustraju u Tvojoj ljubavi i očuvaj ih neokaljanima za vječnost.“ Potom zbor pjeva: ,,Ovi će primiti blagoslov od Gospodina i milosrđe od Boga, njihovog Spasitelja; jer ovo je naraštaj onih, koji traže Gospodina.“ Nakon toga oblači biskup kandidate bijelom roketom.
U svojoj propovijedi biskup de Galarreta uputio je na to da obred oblačenja i tonzure označuju oba bitna vidika nasljedovanja Krista, naime s jedne strane je to samozataja i odricanje od svijeta, a s druge strane predanje Kristu. Nadbiskup Lefebvre, osnivač Svećeničkog bratstva sv. Pija X., uvijek je inzistirao na tome da polovično samodarivanje nije dostatno, nego je potrebno predati se Gospodinu posve i nepodijeljeno, s čvrstom voljom za samoodricanjem iz ljubavi za Krista, s velikodušnošću i radošću.
Krist mora biti uzor i model svećeničke svetosti. Njemu se kandidati trebaju sve više suobličavati i prakticirati njegove kreposti. To je duhovnost Crkve kao i Svećeničkog bratstva i jasno je izražena u sv. Misu, gdje se Krist posve predaje na slavu Božju. Pavao traži od kršćana da svuku starog čovjeka i obuku novoga, stvorenog prema Kristu, te da u vjeri, nadi i ljubavi uzmu oružje svjetla.
Izvor: fsspx.de
