Posljednja nedjelja nakon Duhova, kao što je razumljivo, progovara nam o posljednjim događajima na kraju svijeta, o drugom Isusovu dolasku. Čuli smo današnje evanđelje u kojemu Gospodin zapravo proriče dva događaja – propast Jeruzalema i kraj svijeta, njegov drugi dolazak. Ta su dva proročanstva u tekstu isprepletena i zato nije lako razlikovati što se odnosi na jedan, a što na drugi događaj. Oni su također u međusobnom odnosu jer propast Jeruzalema nije samo jedinstveni događaj koji bi stajao sam za sebe, nego je on istovremeno slika posljednjih događaja na kraju svijeta. A što će se točno dogoditi na kraju svijeta i kako će teći ti događaji? O tome nam govori Isus kada se obraća učenicima prije svoje muke, vrlo iscrpne navještaje nalazimo potom u Knjizi otkrivenja sv. Ivana apostola, neke stvari nam na pojedinim mjestima naznačuje i sv. Pavao (npr. u Drugoj Solunjanima), a važan proročki navještaj nalazimo i u Starome zavjetu, u Knjizi proroka Danijela. Nema ništa što bi toliko intrigiralo ljudsku maštu kao posljednji događaji prije drugog Isusova dolaska i zato nije čudno da su mnoge sekte (poput npr, adventista i Jehovinih svjedoka) na temelju ovih izvještaja proricale točan datum kada će se dogoditi smak svijeta, da ove izvještaje tumače na najrazličitije, krive načine, pa i da se među katolicima šire kriva shvaćanja o pojedinim događajima. Pokušat ćemo zato na temelju katoličkog nauka – predaje, crkvenih otaca, naučitelja, mistika, velikih teologa, pogledati značenje pojedinih događaja koji su nam navješteni u sv. Pismu.
,,Kada vidite na svetom mjestu grozotu pustoši“. Prorok Danijel koji je živio u 6. st. pr. Kr., u babilonskom sužanjstvu, prorekao je strašne događaje koji će uslijediti nakon tri stoljeća. Tada se podigao sirijski kralj Antioh Epifan koji je okrutno progonio Židove – zauzeo je Jeruzalem, provalio u hram i u njega postavio Zeusov kip i prisiljavao Židove da se odreknu vjere u pravoga Boga te da se klanjaju idolima. No to proročanstvo ne staje na tom događaju, nego se odnosi i na strašne događaje na kraju povijesti. Sv. Pavao nam u Drugoj poslanici Solunjanima (2, 3-4) govori da ,,treba da najprije dođe otpad, i objavi se čovjek grijeha, sin propasti, koji se protivi ili podiže iznad svega što se zove Bog ili što se štuje, tako da će on sjesti u hramu Božjem pokazujući sebe kao da je Bog“. Prije drugoga Isusova dolaska treba na svijet doći antikrist – čovjek grijeha, sin propasti, kako nam govori sv. Pavao, koji će se praviti Bogom. O njegovu djelovanju govori nam sv. Ivan u Otkrivenju, a crkveni oci, mistici izložili su nam po Božjem prosvjetljenju još detaljnije njegov lik i pokušat ćemo pogledati što će se to točno dogoditi i kako će nastupiti antikrist. On će biti ponajprije jedna konkretna osoba – ne neka određena skupina ili društvo, nego čovjek. Pomislili bismo možda da će antikrist biti sam sotona koji će se utjeloviti, no – kako nam tumači sv. Ivan Damaščanski i sv. Hildegarda – on neće biti istovremeno đavao i čovjek, nego pravi čovjek koji će se roditi od žene i koji će u svemu oponašati Krista. Odatle i značenje riječi antikrist – on će biti Kristova imitacija, ali na negativan način, najveći Kristov protivnik tako da će zavoditi ljude na potpuni otpad od Boga i on će biti najgori čovjek koji je ikada živio.
Antikrist će nastojati imitirati Krista doista u svemu, u cijelome svome životu i djelovanju. On će se predstaviti kao najveća dobrota, da bi tako došao do moći i zaveo ljude da mu se klanjaju. Imitirat će Krista od samoga početka, od svoga rođenja. Predstavit će se kao da je na čudesan način došao na svijet, a bit će rođen u okolici Babilona od majke Židovke koja će biti bludnica i neće se znati tko mu je otac. Već u vrijeme njegova rođenja pojavit će se čudesni znakovi, kao što je to bilo za Kristova rođenja s pojavom svjetla u Betlehemu i čudesnezvijezde na nebu koja je vodila mudrace. Već s 10 godina će imati takvu moć i znanje da će nadvisivati sve ljude svoga vremena. Živjet će skrivenim životom do svoje tridesete godine kao što je to Isus živio i tada će početi javno djelovati. Kao što je Isus bio ispunjen Božjom snagom, silom Duha Svetoga, tako će antikrist biti opremljen svom sotoninom moći, kako nam to tumači sv. Ivan Zlatousti. Imat će razum, mudrost i neopisivu govorničku moć, bit će izvanredan u svim znanostima, jezicima, umjetnostima, imat će dopadljiv izgled te će sam njegov nastup privlačiti ljude da mu iskazuju ljubav i poštovanje. Predstavit će se kao novi Mesija te će ga zato Židovi prihvatiti jer će najprijenaučavati da treba ispunjavati židovski zakon, posebno obrezanje i svetkovanje subote, alina kraju će proglasiti potpunu slobodu od svih božanskih i crkvenih zapovijedi. Put koji u stvarnosti vodi prema paklu predstavit će kao put prema nebu. Kao što je Isus imao svoga preteču, sv. Ivana Krstitelja, tako će i antikrist imati svojega koji se u Otkrivenju opisuje kao lažni prorok. Crkveni oci nam tumače da će lažni prorok biti jedan biskup koji će biti najveći otpadnik od vjere ikada te će upućivati ljude da se antikristu klanjaju.
Antikrist će se nametnuti kao svjetski vladar. On će najprije zavladati i podići svoju prijestolnicu u Jeruzalemu. Kada vide njegovu moć, doći će kraljevi iz drugih zemalja te mu se podložiti i tako će on moći vladati cijelim svijetom. Tada će antikrist nametnuti svoju strahovladu. Započet će strašni progoni kršćana, kakvih nikada nije bilo, koji nadmašuju sve progone rimskih careva zajedno. Antikrist će se proglasiti bogom i prisiliti sve ljude da mu iskazuju božansku čast, a svatko tko to odbije, bit će strašno mučen i ubijen. Opustošit će crkve i pretvorit ih u svoje hramove, svugdje će biti izložena njegova slika kojoj će se trebati klanjati i priznavati ga kao božanstvo. To je grozota pustoši o kojoj nam govori prorok Danijel i koju spominje Isus u evanđelju. Kao što je Krist u svijet poslao apostole, tako će i antikrist poslati u svijet svoje apostole. To su lažni kristi i lažni proroci o kojima nam govori Isus u današnjem evanđelju. Oni će propovijedati njegov bezbožni nauk – da je antikrist božanstvo kojemu se treba klanjati, da su ljudi slobodni od svih moralnih zakona, da svatko može živjeti prema svojoj požudi, a kao potvrdu svoga nauka činiti će čudesa, kao što nam govori današnje evanđelje. To neće biti prava čudesa jer đavao njih ne može činiti, nego će to biti prividna čudesa. Ozdravljivat će bolesne, čak uskrisivati mrtve i moć zavođenja će biti tolika da će mnogi kršćani biti zavedeni i teško da će se itko naći tko neće biti u napasti da posumnja u Krista. U Jeruzalemu će biti antikristova prijestolnica, a on će također osvojiti i Rim te će ondje podići svoju drugu prijestolnicu, kao što nam to govori Majka Božja u La Salleteu te će ubiti papu, kao što nam to naviješta Majka Božja u Fatimi. Njegova vlast trajat će tri i pol godine (Dan 7,25) po Božjem dopuštenju. Ako bi ovaj najstrašniji progon trajao duže, nijedan kršćanin ne bi preživio i nitko se ne bi spasio ako se ne bi skratili ti dani, kao što nam govori Gospodin u današnjem evanđelju.
No Bog neće ostaviti kršćane bez utjehe. Poslat će im dva proroka, Iliju i Henoka (Otk 11). Oni su jedina dva proroka Staroga zavjeta koji su uzneseni na nebo. Zapravo nisu uzneseni u samo nebo, nego u raj zemaljski gdje su ostavljeni da čekaju svoje drugo poslanje koje im je Bog odredio na koncu vremena.Oni će s velikom moći propovijedati evanđelje i boriti se protiv antikrista, utvrđivati kršćane u vjeri i antikrist i njegovi sluge im neće moći nauditi. Imat će moć da na svakoga tko im se približi i bude im htio nauditi zazovu oganj s neba koji će ih spaliti, kao što je to činio Ilija za svoga djelovanja u SZ-u. Po Božjoj odredbi oni će dovršiti svoje poslanje tako što će doći u Jeruzalem gdje će ih antikrist ubiti svojom vlastitom rukom i ostaviti njihova tjelesa neukopana (Otk 11, 7-8) – zabranit će pod prijetnjom smrtne kazne da ih se ne smije ukopati, dolazit će antikristovi poklonici sa svih strana svijeta, rugati se njihovim tjelesima, pljuvati na njih i huliti. Gotovo svi će pomisliti da je to konačna antikristova pobjeda. No onda će se dogoditi jedno veliko iznenađenje. Bog će ih nakon 3 i pol dana uskrisiti i podići u nebo. Činit će se da se dogodio veliki obrat što će antikrista razbjesniti te će upriličiti veliku manifestaciju – na Maslinskoj gori odakle je Krist uzašao na nebo će okupiti sve svoje poklonike da bi pokazao kako on može učiniti isto i htjet će zbaciti s neba Henoka i Iliju i tada će se dogoditi njegov konačni poraz. Isus će ga ubiti dahom svojih usta (2 Sol 2,8) – poslat će arkanđelaMihaela koji će udariti poput munje, ubiti te će pasti na zemlju i progutat će ga zemlja.
To će biti Božja konačna pobjeda nad antikristom i tada će nastupiti razdoblje velike Kristove vladavine o čemu čitamo u 20. poglavlju Knjige otkrivenjai što nam naviješta Majka Božja u Fatimi. Tada će Kristov namjesnik, Sveti Otac, posvetiti Rusiju Njezinu Bezgrješnom Srcu idogodit će se obraćenje svih naroda, katolička vjera će se posvuda proširiti, bit će satrta krivovjerja i zavladat će mir Kristova Kraljevstva, vlast Presvetih Srdaca Isusova i Marijina. Neće se dakle dogoditi Kristov drugi dolazak odmah nakon pada antikrista, nego će proteći još jedno vrijeme njegove vladavine i tada će nastupiti kraj – dogodit će se velika, konačna bitka između Krista, njegova anđela protiv sotone i zloduha kada će oni biti konačno pobijeđeni, nastupit će konačni sud, opće uskrsnuće i nastat će novo nebo i nova zemlja.
To je dakle nauk sv. Pisma i Predaje o događajima pri svršetku svijeta – o pojavi i djelovanju antikrista i njegovu svršetku, o Kristovoj vladavini i njegovu drugom dolasku. Stvarnosti su to koje su uvijek aktualne i trebaju pobuđivati naše najdublje zanimanje te im trebamo pridati veliku važnost. Premda nam se čini da sve to nije blizu, da se neće dogoditi sad odmah jer su prošle tolike godine, stoljeća, a opet se sve to još nije dogodilo. No s druge strane, opet možemo spoznati po određenim znakovima da se to približava. Jedan od tih bitnih znakova bit će opće udaljivanje i otpad od Boga. Živimo u vremenu kada se to nikada nije više i jasnije ostvarivalo. Današnji svijet u sve većoj mjeri otpada od vjere. Nikada se nije toliko ljudi izjašnjavalo kao agnostici, ateisti, i čini se da svijet sve više tone prema ponoru bezboštva, a to je sigurno prikladan teren za dolazak antikrista.
Kao što je Krist imao svoje pralikove u Starome zavjetu koji su ga predoznačivali kao spasitelja, žrtvu pomirnicu za naše grijehe, navjestitelja božanskoga zakona – sjetimo se samo likova Melkisedeka koji je pralik Krista kao velikoga svećenika, Izakove žrtve koja označuje Kristovu žrtvu na križu, Mojsija kao spasitelja izraelskoga naroda koji upućuje na Krista kao spasitelja ljudskoga roda – tako i antikrist ima svoje pralikove u povijesti Staroga zavjeta i ljudskoga roda. To je ponajprije Antioh Epifan koji je okrutno progonio Božji narod Staroga zavjeta, obeščastio hram i prisiljavao Židove na idolopoklonstvo, kao što to čitamo u knjigama o Makabejcima. Tu su zatim rimski carevi koji su okrutno progonili kršćane, prisiljavali ih da se trebaju klanjati poganskim bogovima, a ako su to odbili, čekala ih je smrtna kazna. Sliku i navještaj antikrista možemo pronaći i u novijoj povijesti, u moćnim vladarima koji su si željeli podčiniti Crkvu i njome upravljati da bi izobličili njezinu bit i poslanje i prilagodili je svojoj ideologiji. Napoleon je uspio zavladati većim dijelom Europe, kršio je prava Crkve te je lišio slobode Svetoga Oca. Još više i eminentnije možemo tu ubrojiti komunističke diktatore koji su željeli uništiti Crkvu – poput Lenjina i Staljina – kada su nebrojene crkve porušene, kada su brojni svećenici i vjernici bili progonjeni, zatvarani, mučeni. Za vrijeme Envera Hodže je u Albaniji religija bila zabranjena i učitelji bi znali u školi djeci postaviti pitanje tko zna učiniti znak križa da bi tako otkrili roditelje koji uče djecu vjeri te ih potom uhvatili. Tu možemo s pravom ubrojiti i Josipa Broza Tita pod čijom je komunističkom strahovladom također provođen teror nad katolicima. Knjiga Hrvatski martirologij koju je napisao don Anto Baković sadrži životopise i svjedočanstva o svim stradalim svećenicima i posvećenim osobama tijekom Drugoga svjetskoga rata i poraća i nabraja više od šesto mučenika. A gdje su još nebrojeni civili, laici, njih desetine, stotine tisuća koji su stradali na križnom putu, u marševima smrti 1945., po logorima i mučilištima samo zato što su voljeli svoj narod, domovinu i Krista. Kao što su partizani sa crvenom petokrakom na glavi mahnito ubijali katolike nakon Drugoga svjetskoga rata, tako će i antikristovi vojnici mučiti i ubijati kada nastupi njegova vladavina.
Pralikove ima i lažni prorok koji će prethoditi dolasku antikrista, a to su tvorci svih lažnih religija i ideologija koje su progonile kršćane, vodile duše u propast. Muhamed je izmislio religiju koja odbacujekršćanskesvetinje– Presveto Trojstvo, KristovuCrkvu, kojaodobrava razvrat – poligamiju, kojaje na najokrutnije načine progonila kršćane – nabijala ih na kolac, odsijecala im glave, a to čini i danas. Preteča lažnoga proroka je Luther koji je hulio protiv Presvete Euharistije, protiv Blažene Djevice Marije i svetaca, Kristova namjesnika, koji je odveo u propast nebrojene duše. Zašto ovdje ne spomenuti i modernistekoji naučavaju izopačeni nauk gdje se sve religije stavlja na istu razinu, gdje se čovjeka stavlja u središte, a progoni one koji su vjerni Kristu u njegovu neiskvarenom nauku.Tu su zatim filozofi koji su preteče suvremenoga bezboštva: F. Nietzsche koji je sam napisao djelo Antikrist u kome naviješta 'nadčovjeka' koji će prezreti, pogaziti kršćanske vrijednosti. Feuerbach koji naučava da je religija samo projekcija ljudskoga uma, Marx i Engels koji proglašavaju religiju opijumom za narod i stvaraju komunističku ideologiju kao zakletoga neprijatelja kršćanstva, koja je pokrenula strašne progone protiv kršćana.
To su sve samo pralikovi, slike lažnoga proroka i antikrista koji su im u nekoj mjeri slični, ali ipak samo slika i sjena. Stvarnost antikrista bit će neopisivo strašnija i okrutnija, gora od svih ovih lažnih ideja i strahota zajedno. I ako se pitamo kako ćemo prepoznati njihov dolazak, to je odgovor – to će biti nevolja kakve nikada nije bilo na zemlji, kakvu si mi ne možemo predočiti.
,,Evo, kazao sam vam unaprijed“ –govori nam Gospodin – da znate što će se dogoditi, da budete spremni i da vas ne iznenadi kada nastupe ti strašni događaji. Molimo zato Gospodina da nas očuva i ojača u vjeri, da možemo uvijek biti pripravni izaći ususret događajima posljednjih vremena. Čuvajmo tu vjeru da nas ne pokolebaju zavodljivosti i lažni znakovi Kristova protivnika, nego da uvijek budemo sigurni i čvrsti, da znamo kome smo i zašto povjerovali: našemu Gospodinu Isusu Kristu koji je put, istina i život, kojemu trebamo uvijek biti vjerni jer samo je u njemu spasenje i život, njemu je dana vlast nad živima i mrtvima. Neka nas on tome životu vodi snagom svoje milosti da bismo ga spremno dočekali i da bi nas on uveo u svoje vječno blaženstvo, da bismo postali dionicima njegove slave. Amen.
