HOMEOPATIJE IN DRUGIH PREVAR PEKLA, REŠI NAS, O GOSPOD!
In še en dober članek o tem:
Dok sam studirala farmaciju, homeopatija nam je samo usput spomenuta, jer ondašnji farmacijski zakon u Poljskoj nije dopuštao da se homeopatski preparati puštaju u uporabu. Nekoliko godina unatrag, uvedeni su obavezni homeopatski tečajevi u postdiplomske obrazovne programe za specijalizante s područja apotekarske farmacije. Trenutno farmaceutske tvrtke organiziraju za liječnike izvanredne i jako skupe tečajeve s područja homeopatije, koju propagiraju kao suvremeni način liječenja, a koju nam je ostavio njemački liječnik Samuel Hahnemann (1753. – 1843). Bio je to čovjek koji je ismijavao kršćanstvo i samog Spasitelja.
Bio je član slobodnozidarske sekte koju je Crkva osudila kao oruđe i sjedište đavla. Godine 1777., Hahnemann je primljen u masonsku ložu u Transilvaniji. Uz to se bavio spiritizmom; sam je izjavio kako je homeopatija nastala zahvaljujući informacijama koje je dobivao za vrijeme spiritističkih seansi. Nedvojbeno je da je ovo temeljna pretpostavka za odbacivanje ovog načina liječenja. Ta specifičnost Hahnemannove „medicine” je u određenoj vrsti spiritualizacija čovjekova organizma i bolesti koje ga napadaju. Iz najvažnijeg Hahnemannova djela „Organon der Heilkunst” saznajemo da su bolesti „čisto duhovno, dinamičko rastrojavanje života”! Prema tome i lijekovi trebaju djelovati na području duha, a to vodi Hahnemanna do teorije o „produhovljenju materije”.
Citiram navod oca Aleksandra Posackog: „Postoje grupe u kojima se traženje odgovarajućeg homeopatskog lijeka događa za vrijeme spiritističkih seansi uz posredništvo medija koji od duhova traže informacije”. Gledajući činjenični napredak farmaceutskih znanosti, homeopatija se javlja kao povratak magijskim praksama, samo lijepo odjevena u znanstveno ruho. Proizvodnja homeopatskih preparata počinje od pripreme otopine – čisti koncentrat – koja se razrjeđuje prema određenom ritualu koji, pak, odlučuje o snazi njegova djelovanja.
Primjerice: kako bi se došlo do otopine s desetinskom razrijeđenošću D-6, ne može se pomiješati jednu kapljicu čistog koncentrata s 999 999 kapljica tekućine koja služi kao razrjeđivač, nego treba postupno jedan dio koncentrata pomiješati s 9 dijelova razrjeđivača kako bi se postigla odgovarajuća moć, nakon čega se iz tako dobivenog preparata uzima jedan dio te ga se razrjeđuje u 9 dijelova čiste tekućine koja služi kao razrjeđivač. Čitavu se operaciju, uz strogo pridržavanje režima, miješanja i „mućkanja”, ponavlja šest puta. Omjer čistog koncentrata u preparatu snage D-10 je 1:10 000 000 000, dakle, ako to želimo slikovito predstaviti: jedna je žličica koncentrata razrijeđena u rezervoaru visine 100 metara.
U praksi se primjenjuju još veća razrjeđivanja nakon kojih se u preparatu ne nalazi ni jedna kapljica koncentrata. Kao što se vidi iz navedenog, ne zna se što ovdje može djelovati. Kakav lijek, ako ne magija? Ništa čudno da ovi preparati prije puštanja u uporabu ne prolaze testiranja koja se zahtijevaju kod drugih farmaceutskih proizvoda. Zakon koji je već dvije godine na snazi u Poljskoj, Prawo farmaceutzcyne, promijenio je definiciju uvodeći termin „ljekoviti proizvodi” umjesto prijašnjeg „lijek”. Ova prividno banalna izmjena dopustila je proširivanje zakona i na one preparate koji do tada nisu mogli biti tretirani kao lijekovi.
Pa čak i ovako formuliran zakon ne dopušta puštanje u promet psihotropa, lijekova u ampulicama, jakih lijekova, homeopatskih preparata najveće snage u ljekarnama koje vode farmaceuti tehničari. Iz ovoga se može zaključiti da zakonodavac smatra kako oni zahtijevaju poseban nadzor s obzirom na stupanj rizičnosti za život i zdravlje. Trenutno primjećujemo invaziju farmaceutskih tvrtki na poljsko tržište, a u vezi s time ulažu se ogromne količine novca u promoviranje ovih homeopatskih tobože-lijekova. Premda se prodaju u ljekarnama, ne nalaze se na Listi lijekova puštenih u promet na području Republike Poljske.
Kriza u našoj službi zdravlja stvara idealne uvjete za propagiranje mode na homeopatiju. Posebno zato što su bez recepta dostupni ne samo preparati protiv gripe ili za mršavljenje, nego i proizvodi za sve moguće smetnje koje po svojoj naravi zahtijevaju specijalistički pregled. I ovdje, kao i u slučaju liječenja energijama nepoznatog porijekla, odstranjeni bivaju samo vanjski simptomi bolesti ili ona biva prenesena na drugi organ. Pacijent kod kojega su nestali simptomi jedne bolesti, rado poseže za sljedećim preparatom ne primjećujući kako postupno postaje ovisan o njima. Promatrajući osobe ovisne o homeopatiji, imam dojam da bolesti u njihovim obiteljima nikada ne prestaju.
Jedan od stupova reklame homeopatije je isticanje nedostatka nuspojava homeopatskih preparata. Ipak nije to prava istina – oni se pojavljuju samo što su drugačije naravi. Kod osoba koje su duže vrijeme uzimale homeopatske preparate, pojavljuju se poteškoće u duhovnoj sferi. Posljednja istraživanja koja je proveo vlč. prof. Nowoselski pokazuju da osobe koje su uzimale homeopatske preparate pokazuju nepouzdanje u Boga Oca.
Egzorcisti također potvrđuju da su se u svojoj praksi susreli sa zarobljenostima čiji korijeni sežu u homeopatiju. Čini se to nevjerodostojno, ali ne događa li se tu isto što i u slučaju alkoholizma, koji počinje od jednog piva ili narkomanije koja često počinje od prigodnog jointa? Na temelju promatranja može se sa svom sigurnošću tvrditi da homeopatija, bila ona učinkovita ili neučinkovita, uvijek sa nosi sobom probleme kao što su: duhovna mlakost, nedostatak radosti i mira, psihički poremećaji, depresije, nedostatak smisla života, neopravdani nemir, bezvoljnost, otpor pred molitvom.
Više puta ulazila sam u diskusije s praktičnim vjernicima koji nipošto nisu htjeli ostaviti svoje ampulice s homeopatskim zrncima, kao da im o njima ovisi život. Ako pak znamo da nam ti lijekovi štete, to je dovoljan razlog da ih se odbaci. Uvjerena sam da će nam Bog, ako ih radi Njega izbacimo iz svojih kućnih ljekarni, tu odluku obilno nagraditi.
Osim toga, Katekizam Katoličke Crkve podsjeća vjernike: „Sva djela magije i čaranja, kojima bi se htjelo podložiti tajne moći i staviti ih u vlastitu službu te steći nadnaravnu moć nad bližnjima – pa bilo i zato da mu se pribavi zdravlje – teška je povreda kreposti bogoštovlja (tj. teški je grijeh)” (2117). Homeopatija je jednostavno opasna. Ona želi liječiti pomoću dinamiziranih supstancija – to znači opterećenih okultnim nabojem. Sveto pismo nikada ne govori o energiji, nego jasno govori o snazi.
Ova snaga najpotpunije se objavljuje u Euharistiji.
Ondje se nalazi izvor s kojega trebamo crpsti duhovnu i tjelesnu snagu. I ne zaboravimo na sakrament bolesničkog pomazanja, koji je Krist ustanovio da po služenju Crkve bolesnici snagom Duha Svetoga zadobiju zdravlje, a patnici okrepu.
Maria Suszczynska (prijevod: p. Ilija Grgić, CPPS)
Pripremio; Ivan Remeta
